Šta sam naučio o Islandu ne živjeći u njemu zadnjih sedam dana

Šta sam naučio o Islandu ne živjeći u njemu zadnjih sedam dana. Ne, ne... Mislim da je ispravno - šta sam naučio o Islandu u prethodnih sedam dana, ne živjeći ni dana u tom... Ne, dakle ovako: Šta sam naučio o Islandu gledajući videe o Islandu na jutjubu... predhodnih sedam dana. To je otprlike ono što sam htio da kažem. 

Tražio sam neki tutorial o tome kako zamijeniti unutrašnju gumu na biciklu tako da sam završio na nekom video u kome lik putuje Islandom i dijeli svoje utiske o toj zemlji. 

Što me je odvelo na milion sličnih kanala... i sad se nekako osjećam kao ekspert za ovu malu ali promrzlu zemlju.

Izgleda da zadnjih godina na Islandu cvjeta turizam. Što je super jer slabo šta tamo cvjeta... jer je prilično hladno, pa i ljeti. Vrijeme se brzo mijenja iz ekstrema u ekstrem. Pirka vjetar sa svih strana jer je Island jedna od onih država koje se nalaze na promaji - smrtnom neprijatelju ljudi sa ovih naših prostora. Ali, opet, ljeti se da izgurati i sve to izgleda pomalo čak i zabavno. 

Ljeti je dan po čitav dan... i većinu noći. A zimi je noć po čitav dan.  

Kažu da je najbolji način da se doživi Island taj da se iznajmi auto i onda napraviš veliki krug oko ostrva. Iznajmljivanje auta vas košta oko 150KM na dan, ona jeftinija vozila, a samo nebo je granica za cijene iznajmljivanje skupljih auta. Litar goriva je oko 3KM. 

Islandska kruna je zvanična valuta i  za jednu našu marku dobiješ oko 60ak kruna. 

Island nije zemlja u koju ćete otići da se razvalite od alkohola jer pivo u kafani košta skoro 20 maraka! Jedno, malo, jebeno, pivo. U prodavnici se može naći za 2 marke, doduše. 

(source)

I to je inače glavni savjet svih ljudi koji nisu bar milioneri a idu na Island u turizam - izbjegavajte kafane, restorane i slično. Otiđite u supermarket i možda se i najedete. Svi jedu nekakav Skyr.is jogurt koji je navodno stvarno ukusan i poprilično jeftin - 2,5KM.

 (source)

Oni islandski džemperi koji se ručno pletu i u koje je ugrađena ljubav, krv, suze i znoj, koje, opet, možete dati da se saperu, koštaju oko 200KM. Mislim, džemper košta 200 maraka a ne čišćenje džempera od ljubavi, suza i znoja.

 (source)

Ali dosta sad o cijenama - šta se koji đavo osim gejzira ima vidjeti na tom boguizanogu ostrvu?

 (source)

Jesam pomenuo da imaju gejziri? Gejziri su super. 

Island nema nekih sad istorijskih građevina tipa dvoraca, utvrđenjea, ajfelovih tornjeva ili kineskih zidova. Oni imaju prirodne ljepote koje se uglavnom ogledaju u... gejzirima. I glečerima. I zemljištima vulkanskog porijekla. I vodopadima. I toplim izvorima. Ali uglavnom su to neke pustare, sa dosta zelene trave ko da je Grenland a ne... Oke, glupo. Dakle, gledate u glečere, vulkansko zemljište koje podsjeća na nekakve površine mjeseca ili tako već nešto, dosta trave i poljana, vjetar ubi sa svih strana, uski putevi... jebiga, depresivno zvuči, ali nije. Zimi se može uhvatiti i polarna svjetlost.

 (source)

Svi ističu to da su Islanđani jako prijatni ljudi, spremni da pomognu i gotovo svi od malih nogu odlično pričaju engleski. Dakle, Islanđani su nešto kao jedna velika, sretna porodica jer... i jesu, na neki način. Mislim da sam negdje pročitao ili čuo da na Islandu postoji aplikacija za telefon u kojoj uneseš ime osobe koju si upoznao i ona ti kaže u kom ste srodstvu. Da li ste dovoljno koljena udaljeni za nedolično ponašanje.

Još jedna od zanimljivih stvari o turizmu na Islandu je to da, iako je turizam u naglom porastu u zadnje vrijeme, nemaju baš pretjerano puno hotela. Uglavnom turisti odsjedaju u domaćinstvima koja ti iznajme sobu. Ono, seoski turizam i te fore. Samo što to nije slučaj samo u selima nego i u gradovima.

 Island je divna zemlja, sa prijatnim ljudima i skupim pivom koju bih svakom preporučio da posjeti. Gejziri su fantastični! Znači, stojiš u blatu, ništa se ne dešava, vjetar te ubi po licu, gomila ljudi stoji oko tebe i gleda naokolo u... već nešto. Kad odjednom - BUUUU! Voda iz zemlje! A nije fontana! Šta ti je tehnologija, moj brale. Ma Skandinavci, daleko su oni od nas odmakli.

 Za posjetu Islandu preporučujem ove videe koji će vas kasnije odvesti do nekih drugih videa. A, ko zna, možda na kraju krajeva dođete i do tutorijala kako zamjeniti unutrašnju gumu na biciklu.

Gabrijel Traveler i Wolters World krenite od njih i polako.

 ***

Knjiga sedmice je Čovjek po imenu Uve by Frederik Bakman. 

Frederik Bakman je kolega bloger koji je 2012. napisao već pomenutu knjigu i prodao je u više od 3 miliona primjeraka širom svijeta. Da je prodavao za marku... Trimilioner! Patisadvidi.

Uve je džangrizav lik. Ne voli ljude koji voze strana auta (tj. ona koja nisu proizvedena u Švedskoj). Naročito ne voli one koji voze audije. Ne voli likove koji džogiraju naokolo obučeni kao rumunske gimnastičarke. Ne vjeruje ljudima višim od 1.85m jer krv ne može da stigne u glavu na većim visinama. Nikako ne podnosi informatičare. Iz dna duše mrzi ljude koji ne znaju da čitaju znakove na tablama. Volio je aute marke Sab, sve dok ih Amerikanci nisu kupili. Voli svoju ženu i voli da popravlja stvari.

Kroz knjigu upoznajemo Uvea, počinjemo da shvatamo uzroke njegove džangrizavosti. Uviđamo da se iza nje krije mnogo kompleksnija osoba iza koje stoji svaki jebeni kliše koji se mogao naći u opisu takvih jednih džangrizavih, starijih osoba.

I to je najveća moja zamjerka ovoj knjizi - previše klišea, previše opštih mjesta, previše poznato već odnekud. Previše udaranja u dobro poznate osjetljive žice.

Ali dobra strana svega toga je što se knjiga može čitati i bez neke pretjerane koncentracije. Lako klizi, stranice se brzo okreću, brzo se pročita. 

Ocjena neka bude 6/10. Tako visoka ocjena je zbog toga što pokušavam malo manje da budem ciničan i da na stvari gledam malo pozitivnije. Cilj je odmaketi se od Stenhoupa ali ipak na upasti u Džounsa. 

***

Ali, ako je knjiga koju sam pročitao bila osrednja, onda je  film koji sam pogledao - Silence iliti Šutnja - bio poprilično dobar. Kasnije sam saznao da je rađen po istoimenoj knjizi nekog Japanca.

Sedamnaesti vijek je, dva mlada jezuitska sveštenika kreću u Japan u potrazi za svojim učiteljem za koga su čuli da se odrekao vjere. U to vrijeme u Japanu je na vrhuncu progon hrišćana, a kad kažem progon mislim da kažem - ubiše puru u njima.

Ne bih da puno spojlam ali naročito mi se svidjela zadnja trećina filma u kojoj ima nekih zanimljivih rasprava o bogu i našem odnosu prema njemu i njega prema nama. Šta se desi kad smatraš da posjeduješ apsolutnu istinu i nepokolebljivu vjeru u to... da stvarno posjeduješ apsolutnu istinu. Da li će nam bog odgovoriti?

***

To me podsjeti  i na odličan zadnji album Lenarda Koena - You Want It Darker - u kome se on obračunava sa bogom na svoj način. Često ga slušam ovih mjeseci. Mislim da bi bio dobar saundtrek za Silence. 

Pa, neka on bude album sedmice. Da to sad zaokružimo - knjiga+film+muzika. 

***

Indijansko pero II dio

Prvi dio sage o potrazi za srećom je na predhodnom postu, sljedeći dio bi mogao biti u sljedećem postu.  

 Nastaviće se...