Hoće li ovaj Magnifiko ikad da prestane? Pa ljudi, skoro je dva sata a valja Dječake poslušati. Da nisu najavili da bi im ovo mogao biti posljednji koncert, još prije sat vremena bih bio kod kuće. A Magnifiko gnjavi li gnjavi. Traće orkestar na jednostavne ska ritmove. Zvuče kao muzika za liftove. Povremeno i bregovićenština izbija iz njih.
 |
| . |
Izgleda da sam malo razdražljiv, zašto?
Trijezan sam. Kakva razlika u odnosu na prošlogodišnj Demofest (Spontanost i sparina) kad sam u samo sat vremena salio tri rum-kole a onda nastavio da održavam prijatno stanje opuštenosti kroz cijeli ostatak noći. Čak mi i muzika na muzičkom festivalu nije smetala. Išao sam od jednog stejdža do drugog. Onda od drugog do jednog. Sretao ljude, pričao sa njima. Čak je bilo i prijatno sparno. Sad mi je pomalo hladno, jedva držim oči otvorene jer sam ustao u pola 7 a i ljudi oko mene su veseli i raspjevani tako da sam kao crna rupa koja samo usisava pozitivnu atmosferu.
Moja nepromišljena novogodišnja odluka da neću piti koka-kolu me sve više nervira. Rum-pepsi ili rum-kokta mi zvuče kao čiting. Od vina mi se noge oduzimaju. Rakiju ne pijem još otkad sam kao mali upao u Sojinu pletaru loze u Libertasu. Pivo me nekako počelo pucati na pogrešnu stranu...
 |
| . |
Čini se da samo želim da pronađem razloge da ne pijem. Da li to postajem trezvenjak?! Odustajem li ja to od alkohola?!
To je priča za neku drugu epizodu a sad je negdje oko dva i napokon na stejdž izlaze Dječaci... nikom slični, najjači, udimljene glave, ulični jahači, na buri upaljači slabo drže plamen, što je više ljudi... khm... dakle, izlaze na stejdž i počinje gruvanje. I sad - ja vidim da je to dobro. Ja vidim da tu ima energije. Dalo bi se tu skakati i malo više prići bini... sve ja to vidim, ali ne da mi se. Smaram se. Tu sam zbog nekog deset godina mlađeg sebe koji bi bio baš sretan da je na ovom koncertu.
Nekako je i tužno što im je ovo, kako suptilno nagovještavaju, posljednji zajednički nastup. Nisu više ni Dječaci dječaci, djelimo godište. Saosjećam se sa njima.
Izguram do kraja i kući dođem u rane jutarnje sate, što mi se nije desilo godinama. Jedva preživim dan koji me je dočekao nakon što sam nešto malo odspavao. Oporavljao sam se cijeli vikend i čvrsto odlučio da ova trijezna sranja ne smiju da potraju.
 |
| . |
Eto, tako izgleda izvještaj sa Demofesta kad si trijezan.
Sedam dana pokušavam da sastavim tekst, bilo je nekoliko verzija i nisam bio siguran da li uopšte da postavljam bilo šta.
Ali tekstovi sa Demofesta su, ipak, tradicija pa neka se održi još bar ovu godinu.
A za sljedeću ćemo lako.
No comments:
Post a Comment