Ovih dana mi je pala na pamet jer sam u knjizi U Evropi - Putovanje kroz dvadeseti vek, naišao na ovaj pasus:
" Još jednom prelistavam Belamijevu knjigu Dvehiljadita godina (In het jaar 2000), iz 1890. godine: 'Radničko pitanje rešeno 2000. godine.' 'Bankari nepotrebni u novom poretku.' 'Dikens najcenjeniji pisac 2000. godine'. 'Zatvori postali nepotrebni.' 'Muzika, javna izvođenja telefonskim putem.' 'Rat, nestao u 2000. godini.' O Evropi: ' Velike zemlje Evrope, kao i Australija, Meksiko i delovi Južne Amerike, ustanovljene su industrijski, po uzoru na Sjedinjene Američke Države koje su bile prve u tome. Miroljudivi odnosi tih naroda obezbeđeni su nekom vrstom slobodnog saveza koji se proteže na ceo svet.' "
Mi smo debelo poslije dvijehiljadite a Dikens nikako da postane najcjenjeniji pisac. Da ne pričam o tome što auta i dalje uglavnom idu po cesti, što će reći - čvrsto na zemlji (dobro, zavisi od guma) a ne da lebde naokolo i zabijaju se u zgrade.
Budućnost je nekako... oblačna. Takav osjećaj imam dok gledam Black Mirror.
Budućnost je nekako oblačna i sa starim engleskim kućama. Jedino što se u tim starim engleskim kućama, ispod starih engleskih kišnih oblaka nalaze plazma televizori i kojekakvi ekrani koji daju plavičastu boju licima koja bulje u njih.
I frižideri... frižideri baš djeluju futuristički.
***
Ono što je zanimljivo - ni jedan jedini ekran! Ništa slično ekranu nema u ovim predviđanjima iz ranog XX vijeka. Sve su to neke parne mašine sa polugama... Ne može se izvan svog vremena. Džaba ti sve.
***
Onda sam naišao i na predviđanja iz pedesetih godina. I, meni iznenađujuće, većinu toga danas i imamo - električna auta ✓ elektronske kućne biblioteke ✓ televizori preko cijelog zida ✓ škole + tableti ✓ auta na autopilotu ✓ 
Dobro, još nismo krenuli da kolonizujemo druge svjetove ili još uvijek ne možemo da kontrolišemo vrijeme (ha! ne budi naivan - HAARP!) ali pitanje je samo vremena... it's closer than we think!
***
Okej, a kako mi zamišljamo budućnost? Kako mi, ljudi sa početka XXI vijeka, zamišljamo život na kraju ovog i početkom sljedećeg vijeka?Kad ja mislim na budućnost, mislim na starost, bolest, glad, usamljenost i, sve u svemu, spopadne me anksioznost. Ali na sreću ja nisam bitan za budućnost planete. Moje nade i strahovi se ne pikaju.
Vrsta će da nastavi a likovi sa sajta FutureTimeline.net predviđaju ovo:
2090.
- religija se gubi iz evropske kulture
- hipersonični vaktrejnovi (neka vrsta voza u cijevima sa vakumom?) su široko rasprostranjeni
2092.
- zapadni Antartik je vrlo popularno mjesto za život
- prosječan broj djece po ženi je ispod dvoje
- mnogi od svjetskih jezika nisu u upotrebi
- istražili Saturnov sistem, sa sve ljudskom posadom
- porast nivoa mora čini sranja širom svijeta
- 80% šuma Amazona je nestalo
- prosječan radnik radi manje od 20h sedmično
- ljudska inteligencija je naveliko poboljšana vještačkom
- nomadski plutajući gradovi plutaju svjetskim okeanima
- Carski pingvin je suočen sa izumiranjem!!
( Na slici možda nije carski pingvin, ali je definitivno tužni pingvin. A ima li išta tužnije od tužnog pingvina? Ima, tužni Japanac. )
Zanimljivo je to da, predviđanja iz Balamijeve knjige sa početka ovog teksta, su sva pozitivna i... jedva čekaš da dođeš u tu ljepšu, svjetliju budućnost.
A mi sad hrlimo u bezpinvinsku budućnost, sa dosta vode i malo šuma.
Ali, ako ništa - bar će se manje raditi a i manje ćemo da se razmnožavamo. Možda ćemo morati dati Planeti koji vijek da dođe do sebe. Da se malo oporavi od nas, pa bismo mogli sve ponovo do nekog meteora/nuklearnog rata/pandemije/kakvog eksplodiranja sunca ili već nešto slično.
***
Ovaj dio teska je za nekoga ko bude čitao u XXII vijeku. Dakle - ti neki čovječe iz budućnosti - ovo je za tebe:
Pišem u subotu 04.03.2017. U sobi sam koja se nalazi u kući, koja se nalazi u Banjaluci, koja se nalazi u državi Bosni i Hercegovini, koja je, opet, u Evropi...itd. (pitam se šta od ovog navedenog neće postojati na početku XXII vijeka. Kuća - definitivno. Država - najvjerovatnije. Evropa, kao kontinent, i Banjaluka bi mogli i da prežive. More bi trebalo da bude bliže. Jesam blizu sa predviđanjima? Ostavi odgovor u komentarim. Mada slabo posjećujem Reciklažu od kako sam, ju nou, mrtav). Napolju je vjetrovito. Jedan od onih dana sa iritirajuće jakim vjetrom koje mrzim iz dna duše. Počinju sa krajem zime i divljaju do početka ljeta... i onda nastave ljeti, pa se pojačaju u jesen. Nije hladno. Što je dobro jer je ova zima bila poprilično hladna, naročito januar.
Inače, u svijetu je frka oko Sirije (to je država na Bliskom istoku. Više ne postoji, a?), Ukrajine (ni ona?), Sjeverna Koreja (oni definitivno više ne postoje) ponekad nešto zasere sa nekakvim probama nuklearki. Ameri i Rusi se mrze kao i uvijek.Teroristi su predhodinih 3-4 godine ponovo u modi. U toku je nekakva kao kontrarevolucija, nekakva reakcija... na globalnom nivou. Čini se da je svijet zaboravio šta ekstremna desnica zna da zakuva pa bi da se podsjetimo.
Kod nas se više predviđa prošlost nego budućnost.
Još uvijek postoje pingvini, čak i carski.
Ajde da ne gnjavim puno, (vjerovatno nemaš pojma šta ovdje piše jer pišem jednim od mnogih izumrlih jezika) pozdravi svoje i vidimo se.
***
PSPet-šest sati nakon ovoga što sam gore napisao gledao sam neki intervju u kome voditeljka i pjesnik nešto seru o poeziji ili šta već. Pa, voditeljka kaže ...onda, ustvari, i ne iznenađuje vaša konstatacija ili zapažanje o tome da je savremeni svet izgubio budućnost kao ideološku kategoriju. Šta nam onda ostaje, ako više ni budućnost kao ideju nemamo? A pjesnik kaže Imamo tu konstantnu sadašnjost.
Ne znam šta to znači, mada je pjesnik to pokušao da nam objasni u nastavku intervjua, ali mi se sviđa. Imamo tu konstantnu sadašnjost. Sviđa mi se ta rečenica.
No comments:
Post a Comment