Stenhoup, Džouns i Konzum

 Mislim da mi je 2017. htjela odmah na startu poručiti nešto.

 Prvo jutro ove godine, ono depresivno postnovogodišnje jutro, sam proveo u krevetu gledajući vidio u kome Aleks Džouns i Dag Stenhoup raspravljaju o eugenici, novom svjetskom poredku, vladarima iz sjenke, njihovim skrivenim planovima i poenti svega toga.

Aleks Džouns je poluludak koji je duboko zaglibio u sve te priče o masonima, iluminatima i tajnim rukovanjima. Dag Stenhoup je komičar koji je debelo zaglibio u nihilizam.

Razgovor započinju o eugenici. Čini se da je Stenhoup pristalica te kontraverzne nauke. Previše je ljudi, smatra on. Trebalo bi to na neki način da se iskontroliše. Džouns se tome žestoko protivi. On želi da se njegov genetski materijal širi po čitavom svemiru. Da njegovi potomci, vremenom, nasele sve kutke poznatog i nepoznatog svemira. Stenhoup smatra da su ljudi u osnovi idioti i što više imaš posla sa njima to ti se više gade. Džouns smatra da je upravo takav stav onaj koji d Elite žele da imamo jer na taj način dehumanizujemo ljude i opravdavamo velika istrebljenja.

Stenhoup nema djecu, i ne želi ih. Džouns ih ima, i želi još. Stenhoup je degenerisani ateista. Džouns smatra da je na direktnoj vezi sa Duhom Svemira koji ga puni energijom, vodi i daje uvide u stvari. Objašnjava Stenhoupu o ograničenosti naše tri dimenzije, o tome kako naša čula ne mogu da nam pribave punu istinu. Stenhoup mu odgovara da bi volio da vidi Džounsa bar jednom kako se ćeše po glavi i izgovora ne znam. 

Džouns smatra da je sav taj nihilizam koji zrači iz Stenhoupa posljedica toga što nema djecu. Smatra da roditeljstvo aktivira sve ispravne instikte, daje smisao, izoštrava sliku, usmjerava život ka njegovoj poenti. Smisao čovjekovog postojanja je u razmnožavanju. Stenhoup se slaže da roditeljstvo aktivira nešto u nama ali nije baš siguran da je to sasvim pozitivno. Smatra da je to nešto životinjsko i u osnovi nerazumno.  Seks i djeca su stvari koji najviše zamućuju logiku, smatra Dag. Svi žele da se seksaju. Taj nagon sjebe dosta racionalnog i ispravnog postupanja. Onda, kad se dobiju djeca, aktiviraju se nekakvi užasni, sebični instikti u tebi. 

Kasnije razgovor ide u smeru raznih teorija zavjera - iz Džounsove perspektive gotovo sve nam daje rak, vakcinacija je zlo, vladari iz sjenke nas žele pobiti itd. O drogama - Stenhoup je za legalizaciju svega - mogu da radim sa sobom šta mi je volja i država se ne treba mješati u to. O ratovima širom svijeta - Džouns smatra da to rade elite da bi pobili gomilu ljudi jer direktno ubijanje je ipak brže od indirektnog. Stenhoup je protiv svih ratova ali ako već moraju da budu onda je oke da u njemu učestvuju ljudi koji se dobrovoljno prijave za vojsku. Profesionalni vojnici koji žele da ubijaju se bore protiv drugih profesionalnih vojnika koji takođe žele da ubijaju. I tako dalje, i tome slično.

Džouns smatra da na neki način razumije Stenhoupov pogled na svijet i da mu se čini krajnje pogrešnim. Stenhoup smatra da pišaju uz vjetar, da se zamlaćuju sa stvarima koje ne mogu da promijene i da bi umjesto toga trebali više vremena da provode sa ljudima koji im nešto znače u životu.

Aleks Džouns smatra da je shvatio kako svijet funkcioniše, da sve to ima smisla i da se vrijedi boriti.

Stenhoup ne vidi puno smisla u bilo čemu. ...sve je relativno, dakle, sve je zajebancija... Njegova komedije je vrlo mračna, cinična, brutalna.  Kada mu ljudi pokazuju slike svoje djece, on im pokaže sliku na kojoj u čelo ljubi svog oca koji je minut ranije napokon umro istrgan rakom. Onda prokomentariše sa vidite kako se sve to na kraju završi. Ili kada u dogovoru sa neizlječivo bolesnom majkom organizuje njenu oproštajnu/eutanazija žurku na kojoj se okupe prijatelji, gledaju komedije, piju, a mama se nakljuka sa gomilom ljekova koji će je ubiti. U trenutku dok mu majka umire kaže o ne! stani! pronašli su lijek! 

 

***

 Ne znam da li ste primjetili ali u Konzumu, bar u onom u Boriku, gotovo uvijek puštaju  Paper Planes. Svaki put kad sam tamo - eto ti te pjesme. E, sad, pjesma mi je nekako simpatična i umirujuća. Nakon nekog vremena je pođeš pjevušiti. Onda shvatiš refren ide All I wanna do is pa onda idu zvuci pucnjave iz pištolja, pa zvuk otvaranja kase, pa And take your money. 

Tu pjesmu sam u Konzumu čuo bar pet puta i tek prije neki dan mi padne na pamet koliko je to genijalno za puštati u tržnom centru! To je bio aha! moment koje je pratio nekontrolisan smijeh, koji je, opet, preplašio ljude koji su se nalazili oko mene. Jebeno genijalno! ha ha!
  

***

Indijansko pero I dio

 

Nastaviću se...