Pored vruće pite od jabuka prelivene sladoledom, bresaka i voćnih jogurta... od bresaka, život vrijedan življenja čine i sparni dani. Ova godina ih je isporučila poprilično. Imao sam čak i trčanje na plus 35, dok je oblačno, dok pada lagana kiša, dok je nedelja, dok slušam Salad days i dok je grad manje-više prazan. Takvih nedelja nemaš puno i njih bi trebalo stavljati u brošure koje reklamiraju život.
Međutim, kao što
znamo, sve što traje - ne traje dugo, tako ni sparno ljeto 2021. Ono se naglo završilo u utorak 24. avgusta, nakon četrdeset šest dana
čiste prže. Od tada je bilo nekih pokušaja rijuniona ali ni blizu
slavnih dana kraja jula i početka avgusta.
Ali ne plačite gospođo! Uvijek postoji neko novo ljeto! A postoje i filmovi koji imaju tu neku sparinu u sebi i ja bih da predstavim tri takva primjerka.
Chungking express (1994)
 |
| neonke |
Hong Kong u devedesetim godinama dvadesetog vijeka. Labava priča. Puno osjećanja. Kultni status. Gledao sam ga u različitim periodima života i u svim je prolazio.
Oslo, August 31st (2011)
 |
| klup'ca |
Posljednji dan (ljeta) u Oslu u nekim bukvalnim i
metaforičkim značenjima. Film koji mi je otkrio Joakima Trira i ne mogu
dočekati da piratizujem njegov novi film - The Worst Person in the
World.
Under the Silver Lake (2018)
 |
| nes |
Film je čista sparina a to je u kontekst ovog posta najvažnije.
***
Umro je Šon Lok.
***
Nikla su mi dva avokada.
***
No comments:
Post a Comment