Visočke piramide 1na1

Da li stvarno postoje piramida u Visokom?  Reciklaža blog (RB) je poslala čak 2/3 svog osoblja da to istraže.

Samo Vlado nije htio da ide... Rekao „Neću“ a onda se nasmija „hehehehe“. Taj „hehehehe“ smijeh nakon „Ne“ ili „Neću“ označava da je svjestan da je ispao pizda ali da ga boli ku... briga za to.

DOLAZAK U VISOKO

U Visoko smo došli negdje oko 17h po lokalnom vremenu, koje je identično  lokalnom vremenu  koje je u to doba bilo i u Banjaluci. Tako da sa te strane nije bilo ništa paranormalno.

Prvo što se uočava kada ulazite u grad je da se izgrađuje, nema šta... dvije velike zgradurine se prave na samom ulazu u Visoko, odma' kod prvog semafora. Izgleda da je sva ta frka sa piramidama pozitivno djelovala na razvoj Visočke zajednice, površno zaključujem.

Drugo što primjetite jeste da Visočani imaju blago preplanuli ten.. blago rečeno.  Što može da ukazuje na vezu sa Egipćanima. Visočanke su, sa druge strane, poprilično blijede (mislijm, blijede su sa svih strana).

Treća stvar jeste da to brdo u čijem podnožju su kuće a malo više iznad kuća su ovce, poprilično liči na piramidu. Al' stvarno. Da nikad nisam čuo da u Visokom ima piramida, ja bi' i tada vjerovatno prokomentarisao: „Ovo brdo stvarno liči na piramidu.“

No međutim, ispostavilo se da je baš to brdo jedno od rijetkih brda u visokom za koje se ne sumnja da je piramida.

Nakon razočarenja u Piramidu Mjeseca koju smo osmotrili, onako, iz daljine i koja nije ličila ni na šta (pa ni na pristojno brdo), odlučili smo da se vratimo nekoliko metara niže do skretanja za Bosansku dolinu piramida.

BOSANSKA DOLINA PIRAMIDA

Na Bosansku dolinu piramida se ustvari penjete uzbrdo veoma uskim putem. A onda u jednom trenutku jakog uspona koji neodoljivo podsjeća na početak penjanja na Šehove (samo pod nešto većim uglom penjanja) dolazite do kioska. Tu parkirate auto i pitate lika iz kioska "A... gdje je piramida?" a on kaže nešto kao "Samo idete ovim putem gore, jedno 200m i to je to. A da, i ne smijete ići autom." 

Početak puta od "200 metara do piramide" započinje sa "Šta je ovo?" "Nemam pojma... vodovod iz vremena Austrougarske?" "Misliš?" "Da, da... djeluje austrougarski.." "Uslikaću ga crno-bijelo da izgleda starije."

Oke, krenemo gore, nakon pola kilometra shvatamo da Visočani imaju drugačiju percepciju prostornih udaljenosti.

Tada nailazi auto i ljubazni vozač (blago preplanuo) i njegova žena (blijeda ko krpa) nas pitaju "Dokle?". Na šta odgovaramo "Do piramide?" "Upadajte". I tako ulazimo u auto, započinjemo uobičajno čavrljanje - "Odakle ste?" "Banja Luka." "Šta ima u Banjaluci?" "Pa, nema piramida." "Pa, nema ni ovdje." "Pa, to je baš lijepo." "Nego, jeste bili u tunelu dole?" "Tunelu? Nismo. Šta ima u tunelu?" "Pa, ima dole tunel... uđeš u njega i ono, možeš hodati jedno 20 metara u mrak... znaš već, tunel..." U tom trenutku auto staje i ljubazni preplanuli vozač i njegova blijeda žena nam kažu da oni moraju ići lijevo do svoje vikendice a mi moramo da nastavimo putem desno, ne više od 200m. 

Nakon jedno pola kilometra penjanja, stigli smo na brdo, na njemu su 3-4 onako, na prvi pogled, napuštene kuće. Izgledaju staro ali starost bi procijenio na najvishe 50 godina. Mislim da bi procjena o 5000 do 12000 godina starosti bilo pretjerivanje. A onda ugledamo ovo:

Ajde, kad smo već prešli najdužih 200m u životu da probamo da se popnemo i na onaj vrh brda gore. Možda će nam neke stvari biti jasnije? Pogled bi svakako trebao biti spektakularniji (spektakularniji?! wtf!).

Na putu do Drevnog kamiona, negdje pored stare trešnje ugledali smo "očito rukom isklesane kamene blokove". Po stilu klesanja uočavamo da bi to mogao biti stil starog Ramiza II, klesara "očito ljudskom rukom klesanih kamenih blokova" , koji je živio negdje na kraju posljednjeg ledenog doba (oko 12000 godina prije mene). 

Prepoznatljiv rad, klasičan Ramiz II

I dolazimo do podnožja brda/piramide nakon 20 minuta penjanja i 5 minuta vožnje uz brdo/piramidu i tu nas čeka  osmogodišnji Amar koji čuva pijesak i traktor koji je pretvoren u motor za improvizovanu žičaru... koja treba da transportuje pjesak na vrh brda/piramide.   Ništa od toga nismo očekivali.

Ono što smo očekivali je ovaj lik

Al' očekivanja su jedno a stvarnost je ono što se ne poklapa sa njima (rekao A.M. 1984-2012). Međutim, ispostavilo se da smo imali sreće što smo naišli na Amara koji je odlučio da mu je dopizdilo čuvati hrpu pijeska na vrh podnožja brda/piramide (znam...) i da želi da nam bude vodič. "Hoćete da idete na vrh? Ima stari grad!" Odlično - stari grad na piramidi, može li bolje od toga?

Može! Amar nam objašnjava da pjesak koji čuva je namjenjen za rekonstrukciju starog grada na vrhu piramide... MJESECA! Izgleda da se prvi preplanuli lik iz Visokog koga smo pitali "A... gdje je piramida?", malo našalio sa nama (kasnije smo skontali da je to specifični visočki humor). Na naše pitanje odgovorio je pokazujući na prvo brdo koje mu je bilo u vidokrugu. Kada smo pitali "Je l' to piramida mjeseca il' šta već?" odgovorio je "da, naravno... zašto da ne."

Dakle, na Piramidi Mjeseca smo sa osmogodišnjim Amarom, vodičem amaterom, koji nas vodi na vrh piramide da nam pokaže stari grad? 

Put do vrha nije  popločan ružama. Tačnije, nije uopšte popločan. Prelaze se i gori improvizovani mostovi, oni u stilu visećih mostova iz Indijana Džons filmova al' nekako smo zaboravili da ih uslikamo.

Jep, to je stari grad. Trenutno se nema bog zna šta za vidjeti ali čim završe renoviranje... starog grada... na vrhu piramide... nije bitno...

Pogled sa vrha brda/piramide/starog grada je zaista spektakularan. Bio bi još i spektakularniji da je slikao grad ispod... al' ne kontam... šta? oblaci? 

Trenutak u kome sam skontao da smo, najvjerovatnije, na pogrešnom brdu i da brdo u koje upravo gledam više liči na piramidu.

A onda je pala kiša. I to iz ovog oblaka

Primjetili smo ga da ide za nama dok smo se penjali na piramidu ali smo kontali da neće tako brzo da stigne. Bio je to oblak koji je stao nad piramidom/brdom/starim gradom/nama i slikovito rečeno popišao se i otišao brže nego što je došao. To je označilo kraj našeg istraživačkog novinarstva... bar za taj dan.

Zahvaljujemo se našem vodiču Amaru. Od septembra je 3. razred i počinje sa učenjem engleskog i francuskog. Engleski bi naročito volio da bolje govori. Za sad zna samo "Oke, baj, haj i ajnc, cvaj, draj... ne znam dalje". Kaže da su stranci koji dolaze da vide piramide, i kojima je povremeno vodič, baš darežljivi. Zna se desiti i po sto maraka da dobijm. Još kad nam je rekao da mu je škola udaljena 2 kilometra od kuće i da svaki dan mora u 5 da se ustaje da bi do pola 8 stigao... 2 kilometra u visokom! Ono, izračunali smo da je oko 2 kilometra po našem mjerenju ekvivalent 200m po visočkim mjerilima. Dakle - sretno Amare! Držimo ti fige da postaneš profesionalni vodič i zgrneš brdo... dobro, u visočkom slučaju - piramidu love. Hvala i svim drugim visočanima koje smo sreli, svi odreda su bili ljubazni i spremni pomoći. Dobro, osim onog šaljivdžije... al' dobar fazon...

ZAKLJUČAK

I, ima li u Visokom piramida? Nemam pojma. Neka brda stvarno liče na piramide, ima i tog nekog kamenja, ljudi koji tu žive (bar oni sa kojima smo pričali) baš i ne vjerjuju u svu tu Osmančićevu priču. Šta da kažem - volio bi' da se ispostavi da postoje piramide al' treće oko mi govori da ih nema. 

ĆEVABDžINICA BAJRA

Na povretku u Banjaluku smo svratili kod Bajre na travnički ćevap. Buraz! Vel'ka porcija 7 maraka. Dobiješ 15 neobično velikih i ukusnih ćevapa. Cijeli dan ništa nisam jeo, penjao sam se po piramidama al' džaba - nisam mogao sve da pojedem. I kvantitet i kvalitet. Obavezno probajte ako ste u blizini Travnika (Bajra je je odma' na ulazu u Travnik kad idete iz pravca Sarajeva, na lijevoj strani).  Konobari su malo usporeni i moraš se potruditi oko njih da bi te primjetili ali vrijedi. I da, Bajra nas nije platila ili platio da je reklamiramo. Ali reklamirali bi je/bi ga i za ćevape. Žao mi je što ih nismo slikali (kad smo već kod žaljenja - žao mi je što nisam i onih 4-5 koje nisam pojeo, spakovao u džep) al' liče poprilično na ove sa slike dole:

A onda smo uživali u nevjerovatnoj boji neba... i svega oko nas. Dejstvo ćevapa ili šta li je...

Trebalo je biti još puno ovakvih divnih slikica ali "Jebiga čova, što mi nisi rekao da treba malo duže da držim škljoc, ja sam samo pritisko."

Recimo, za kraj bi bila idealna slika kako idemo u ovo sveobuhvatno zalaženje sunca al' eto... Poslije ovoga je uslijedila nevjerovatan pljusak praćen grmljavinom. Trebali smo imati i nevjerovatne slike munja i sl. al'... kažem: nisam znao da treba držati malo duže, a i kako uhvatiti munju kad moraš 3 sekunde da držiš da bi nešto uslikao? a? Tako samo grom možeš da zakačiš!

No zamsilimo kako idemo u zalazak sunca i kako na ključnoj raskrsnici umjesto desno, skrenemo lijevo. Da, to je bio dan kada smo se ne samo u Visokom popeli na pogrešno brdo. Tog dana smo promašili i čitav Vlašić i spičili na Komar. Tako da smo umjesto u Kneževo, došli u Donji Vakuf i ovaj divni iscrpljujući put produžili za 80ak kilometara.

Učlanite nam se u feeeejsbuk grupu. Ne smaramo uopšte sa milion poruka dnevno ili nešto slično. U najgorem slučaju, dobićete 8 ili 9 poruka mjesečno i to samo da vas obavjestimo da smo postavili novi post na blog. Ali nema šeme da imamo toliko postova mjesečno, to nam je nedostižni cilj kome težimo... nedostižno. I lajkajte nas! Ne dozvolite da ispaljivanje u svemir te jadne keruše bude uzaludan!