Reciklaža: Misleading title: Reciklaža u AmeriKi

Kako bi izgledalo da se naprasno odreknete blagostanja života u Bosni i odete u potpunu neizvjesnot koja se nalazi na drugom kraju svijeta - u Americi? Da se ne biste naprezali razmišljajući kako bi to izgledalo ili da ne biste pokušali da odete tamo i sami provjerite, ReciklažaBlog će to pokušati da vam predoči putem tekstova naše stalne dopisnice iz te divlje i nedovoljno istražene zemlje.

Ona se nalazi (dopisnica) u Nort Hamptonu, državi Nju Hempšir, jednoj od 13 prvobitnih saveznih država od kojih se sastojao SAD. Glavni grad je Konkord a najveći grad je Mančester sa tričavih 100.000 stanovnika.

Na registarskim tablicama Nju Hempšira piše "Živi slobodno ili umri" muški sa osvetom 3. To je nešto kao moto države. Wikipedija kaže još da je država pogodna za skijanje, lov i ribolov.

To je sve što znamo o toj misterioznoj američkoj državi. Nadamo se da ćemo znati puno više nakon serije tekstova koje bismo trebali objavljivati nedeljom.

Ali, da bi se došlo do Amerike - prvo se mora sjesti u avion. Prva priča govori o tome - sjedenju u avionu.

Tekst koji slijedi odnosi se na vožnju u avionu US Airwaysa na relaciji Frankfurt-Filadelfija-Boston.

NEBU POD OBLAKE

Znate u filmovima kad gledate avion boli glava? Mozes da legneš, možeš da plešeš, da se seksas u WC-u, gledas filmove koje hoces, stjuardese mlade i lijepe, hrana ukusna. Sve je to laž!

Na sjedištu moras da sjedis uspravno sve vrijeme, ne mozes ga spustiti, spavati ne mozeš, imaš stjuarde i stjuardese koji uopšte nisu mladi, a kamoli lijepi(mada su za to feministkinje krive).

WC je tako malen da neko visok sigurno ne moze da uđe. Ne pada mi na pamet nijedna poza koja bi mogla biti izvodljiva u tom WC-u. Filmove mozes da gledas ako kupiš slušalice od 5$. Ljudi ovdje inače ne znaju sta je svjez VAZDUH pa je klima uključena stalno. Još se i smrzneš na letu od 9h. (bilo bi zanimljivo uživati u svježem vazduhu na 12.ooom, zajed. primj.)

Prvi kulturološki šok doživiš već u avionu, sa hranom. Sve je slano-slatko i nema hljeba. Salata je neka koju nikad nisi vidio i čudno ti izgleda, ali kao probaću je, moram u Bosni pričati šta sam sve jela - i onda zažalis. Sokovi su prehladni, jer je prepuno leda i sok je vec poluzamrznut. Inače u restoranu u kojem radim trenutno, čaše još stavljaju u frižider da se ohlade.

Sama vožnja je kao da se voziš Boro transom iz Šipova. Dude, voz je zakon! Pogled je predivan, iako uglavnom nemas pojma gdje se nalaziš. Voznja iznad oblaka je kao da si u oblacima. :D Slijetanje je kao vožnja makadamom...

Izadjes iz aviona i prepadneš se koliko ti je sve veliko, izgubiš se tražeći znakove i sve manje imaš samopouzdanja u svoj engleski. Good bless America!