08 August, 2020

Ovce broje mene

 Ima ta jedna scena iz Linčovog Wild at Heart u kojoj se iz čista mira pojavi jedan starac u prevelikom odjelu, kačketom okrenutim u stranu i kesom u ruci. Staje pored glavne junakinje, koja je u jednom od gorih perioda u svom životu, dakle, staje pored nje i kaže Izvinjavam se, tražim 770378. Ona ga samo na trenutak pogleda, nisam siguran da li ga i vidi mada je na metar ispred nje, a onda se vraća u svoj veći od života život. Kežual dedica joj nekoliko puta mahne pred očima, udari dva tri puta nogom o pod ne bi li joj skrenuo pažnju na sebe, ona sve to izignoriše. On odmahne glavom u fazonu ha! šta možeš, i nestane iz kadra.

.

Ta scena mi padne na pamet svakih nekoliko mjeseci. Toliko je nasumična, toliko se ne uklapa ni u ništa u filmu, toliko ruši ritam dotadašnjeg... svega, da je to tačno kako treba. Sam film je poprilično nadrealan ali ta scena, scena običnog čovjeka u pomalo neobičnoj odjeći za nekog u njegovim godinama i sa (polu)običnim pitanjem postaje najnadrealniji dio cijele te priče. Njen najupečatljiviji dio. 
 
Često se osjećam kao taj dedica.

Želiš li elaborirati tu izjavu? Ne.
 
***
 
Bauljam po Šehovima ovih dana. Oni karantini, pa nosi masku na otvorenom, pa policijski čas... u kombinaciji sa konstantnom borbom sa čemu bilo šta?, bili su dovoljni da me odvoje od trčanja na mjesec dana. Tih mjesec je sad preraslo u četiri mjeseca pa sam kompenzaciju našao u penjanju na Šehove kad god stignem. Pedeset posto penjanja sam trijezan, ostatak sam pod uticajem kofeina iz rumkole kojoj sam se vratio još prošle godine. Takođe, pedeset posto te šetnje se sastoji od penjanja, dok je drugih 50 posto, ustvari, silaženje. To je donekle tačno jer što se tiče vremena - isti put pređeš sporije penjući se nego silazeći. Kao što ti trebaju godine da stekneš naviku da trčiš redovno a onda  je izgubiš za mjesec.
 
To su neki od uvida do kojih dolazim u tim meditacijama. Zbog toga češće slušam muziku. The Breeders su se vratili u moj život, kao i Wipers.

.

Trenutno omiljene pjesme su mi I'm so tired od Fugazi, A Hymn od Idles, Adrift in the Ocean od YOB, All Nerve od The Breeders, Return of the Rat od Wipers, Bleeding me od Metallica al' ona sado-mazo verzija, Where od Ultraspank, Be Quiet and Drive (Far Away) od Deftones, Call of The Wild od Viagra Boys live verzija, Melee od Russian Circles, Infant od Meniscus, Stresss od Blaggers ITA, Backwater od Meat Puppets, Departure Song od Eszter Balint, A Beautiful Collapse od We Lost the See, Little Houdini od Sage Francis...
 
Slušam i podkaste.
 
Čitam šesti dio Moje borbe. To je, dakle, posljednji dio Moje borbe i u njoj Knausgor piše o tome kako se utrip'o da će ga stric skenjat na sudu jer je sve događaje iz prvog dijela izmislio. Njegov ćale nije živio kod svoje majke posljednje dvije godine života, nije umro od neprestanog alkoholisanja, Karl Uve  nije počisti babinu kuću nakon očeve smrti, sve je to orkestrirani napad na Knausgorove od strane Uveove majke koja se još nije oporavila od razvoda... tako to vidi stric. Karl Uve počinje da sumnja u sebe i počinje da piše o značenju Ja, o tome šta čini identitet i šta predstavlja ime, počinje da analizira neku pjesmu a onda upadne u analizu originalne Moje borbe stanovitog Adolfa. Tu skonta da on i mladi Hitler imaju dosta toga zajedničkog. Jebote, i ja skontam da imam dosta toga zajedničkog sa mladim Hitlerom. Učini to da Hitler postane, ne tamo neka reinkarnacija čistog zla u ljudskom obliku, koja sa prosječnim čovjekom nema nikakvih dodirnih tačaka, nego sasvim prosječno ljudsko biće koje je kao takvo sposobno da učini najgore strahote u istoriji čovječanstva.

INFJ ili INFP to je moj tip ličnosti. Tipovi ličnosti su horoskop za psihologe. Uglavnom, davno sam radio taj test i znam da sam bio INFJ i da su neki od tih INFJ Šopenhauer, Dostojevski, Merilin Menson i Tilda Svinton ali i Hitler i Bin Laden. Nije mi bilo baš jasno to za Hitlera. Sad jeste. Ponovo sam danas uradio test i nisam ispao INFJ nego INFP, to je neka varijacija na temu. Tu sam u društvu sa Orvelom, Kobejnom i Adamom Drajverom.
 
.

Kad smo kod Drajvera, trebao bih ponovo pogledati Paterson. Sad sam već siguran - najbolji Džarmušov film.

I INFJ i INFP su mnogo češći kod žena nego muškaraca. INFP je snažno povezan sa Avoidant personality što je kod nas prevedeno sa... Izbjegavajući poremećaj ličnosti! Najbolji naziv nekog poremećaja ikad. Vikipedija kaže da taj poremećaj karakteristišu osjećaj tenzije, nesigurnosti i inferirornosti. Osobe sa tim poremećajem imaju potrebu da se dopadaju drugima, da budu prihvaćeni od strane drugih ljudi, zajedno sa pretjeranom osjetljivošću na stvarno ili zamišljeno odbacivanje ili izrugivanje.  Kako bi izbjegli odbacivanje, kritiku ili porugu, izbjegavaju svakodnevne situacije prilikom kojih mogu doći u interakciju sa drugima, preuveličavajući potencijalne rizike i opasnosti u kojima bi se mogli naći.
 
 
.
Uz Izbjegavajući poremećaj ličnosti (dođe mi da naučim da sviram i osnujem istoimeni bend) često se javljaju i: anksiozni poremećaj (tjeskoba! tjeskoba evriver!), depresija (prisutna od početka kao i kosmičko pozadinsko zračenje), opsesivno kompulsivni poremećaj (vrati se ipak još jednom i vidi da li si zaključao kuću), posttraumatski stresni poremećaj (imam flešbekove na vijetnamku), poremećaj u ishrani (vedžaterijanac), bolesti zavisnosti - naročito od alkohola, benzodiazepina i heroina (rumkola je moj heroin).
 
Deks Šepard i Alanis Moriset pričaju koja im je najvažnija osobina kod prijatelja. Alanis smatra da je to lojalnost, Deks kaže da je i njemu bila kad je bio mlađi ali da sad nije ni u prvih pet. Ne mogu se sjetiti šta je stavio ispred lojalnosti. Lojalnost mi zvuči masno.
 
U frižideru sam pronašao neki bio senf (mislim, ne neki duh senfa koji je bio tu, više kao neki... bio..loški? senf... šta uopšte znači to bio prije naziva?). Nemam pojma kako se tu našao. Vjerovatno mi je sestra kupila nekad i ostavila. Ja se nikad ne sjetim da kupim njoj bilo šta. Ili da je nazovem i da pričamo. Ili da pričamo duže od pola minute kad dođe. Nisam neki ljubitelj senfa ali ovaj mi se sviđa. Stavljam ga u sendviče zajedno sa sirom, paradajzom i mediteranskim začinima. Mislio sam da nikako ne ide sa paradajzom ali je, hakšli, prti gud.
 
Evo, ponovo sam preslušao i Deks je odabrao da bi radije da mu je prijatelj duhovit nego lojalan ili da je velikodušan. Onda Alanis kaže Al' da li je stvarno tako? On smatra da svođenje prijateljstva na lojalnost umanjuje samu vrijednost prijateljstva. Smatra da mu je to trebalo u mladosti jer su govna često udarala u ventilator sad se to ne dešava i lojalnost gubi na značaju. Alanis misli da to i nije lojalnost i predlaže druge nazive. Na kraju se dogovore da je lojalnost super i da podrezumijeva da imaš nekog kad budeš na samrtnoj postelji u sto dvadeset drugoj ko će te pozvati i pitati treba li ti šta? Deks dodaje ili kad ti treba da ispomjeraš namještaj. Ali da definitivno nije možeš li doći da mi pomogneš da se riješim nekog leša.

Kar Uve smatra da je Peter Handke jedan od najboljih živih pisaca. Ja sam pročitao dvije Handkeove knjige i baš, ali baš, mi nimalo ne prija. 

Kupio sam četiri knjige na popustu od 40%. Bukovski Pisma 1 (LOM), Arnaldul Indridason Glas Anđela (Booka), Tomas Bernhard Gete na sssamrti * Moje nagrade (LOM), Večita smrt od ljubavi jača - Antologija hispanoameričke priče XXI vijeka (you're the only ten I see... Tenesi).
 
Kupio sam crtež Sjebana riba. Kumče mi ga je prodalo u bescjenje, uokvirio sam je i postala mi je jedna od omiljenih stvari koje imam.
.
 
Vidio sam iz prve ruke, da se tako izrazim, kako izgleda kad ti pila odsječe vrh prsta. Nema puno krvi, dosta konfuzije iza koje dolazi cunami panike.
 
Mjesec dana sam živio po receptu ovog budućeg mene i mogu vam reći da budući ja sam prilično u pravu. 👇
.

Volim breskve više od većine drugog voća.
 
A vi volite mene jer imam snažnu potrebu da se dopadam drugima ali se bojim svarnog ili zamišljenog odbacivanja. Jer ja sam Aleksandar i imam izbjegavajući poremećaj ličnosti.

Ode na Šehove.

16:16h, 08.08.2020., subota, sunčano, 30 stepeni celizijusa.

                                                                            nastaviće se...



No comments:

Post a Comment