Pijano trčanje, Svi su u pravu i Indijansko pero - razriješavanje

Dolaze nam neki rođaci koje nismo vidjeli dvije godine. Kontam kako da se izvučem, nedelja je i opcije su mi sužene. Izguram nekako prvih pola sata, sva ona kul pitanja kako posao i kad će ženidbam. Fore poput kad sljedeći put dođemo ima dječica da ovuda trče. Kontam, baš super, ako se budu držali tok kriterijuma za sljedeći dolazak ima da ih ne vidimo baš dugo. 

Nakon 45 minta mi sine ideja da bih mogao da kažem da idem na sat-dva da pomognem drugu sa preseljavanjem. Kažem upravo to. Vučem se po gradu. Javim se prijatelju koji stvarno treba da se seli, ali za sedam dana. Kupim nekog alkohola i odem do njega. On je kao odustao od alkoholisanja jer se prošle sedmice prebio ko stoka. Šta ću, popijem i njegov dio. Sad se već osjećam sposobnim da podnesem još koji razgovor sa rođacima. Krenem kući ali vrijeme je tako dobro - ono, kao kiša će il' neće, ni tamo ni 'vamo. Ajde na po još jednu rum kolu i malo meditiranja pored Vrbasa, to nisam radio desetljećima. Muzika sa empetri plejera i rum me rastaču. Spreman sam! Idem da budem najrazgovorljiviji rođak ikad. Dođem kući - gosti otišli.

 Dobro, reko, da nisam džaba pio otići ću na trčanje. Krenem sa trčanjem - osjećam nevjerovatnu poletnost. Jebote - možda je alkohol dobar za dopingovanje! Trčim, imam osjećaj kao da lebdim. Imam osjećaj da obaram rekorde. Imam osjećaj da sam profi atletičar. Razmišljam da ako mi alkohol ovako dobro pomaže u trčanju, možda sam stvarno tako kul i harizmatičan i nadasve duhovit kad popijem.

Nisam uopšte davež koji spopada ljude sa svojim nevjerovatnim teorijama o životu, vaseljeni i svemu ostalome. Mora da je to - alkohol ti ne krivi perspektive i poglede. On ih izoštrava i usmjerava. Sve ima smisla. Evo i kiša će odustati od padanja, mada je sve upućivalo na to da će se baš ispovraćati po gradu. Kad smo kod povraćanja, kao da mi je malo počelo biti muka. Možda sam se ipak previše zaletio sa trčanjem. Malo ću da usporim. Onda ću malo da stanem. Onda ću da odustanem. Odustao sam. Oboriću rekorde neki drugi put.

 ***

"Stresem ja snijeg, strese struja mene."

"U svakoj šali ima i malo šale."

"Gledam ja neku apstrakciju. Neke crne cijevi, nešto. Pitam - šta je to? Kaže - to mi makaroni zagorili."

***

Knjiga sedmice je SVI SU U PRAVU by Paolo Sorentino 

Knjiga je dosadna ubi bože. Ono, čitao sam je milion godina, sve po desetak stranica pa odmor dva dana. Neki tok misli i te bljuvotine. Te knjige sa tokovima misli su obično davež i zanimljive samo onima čiji je to tok misli. Kao izdrkavanje sa solažama na gitari. Kontam ja da ti to sve znaš ali sve se ljepo može i sa tri akorda. Nego, šta sam počeo? Oke, dakle, dobro, da ne bude sve crno ima i ovih svijetlih strana:

Vidjeli ste taj dole svijetli dio u lijevom donjem uglu - svijetla strana knjige.

Ocjena: jaka sedm... oke, četvorka neka bude. Jaka četvorka od 10. Ustvari slaba četvorka ali jaka trica. Ti ćeš to u s(l)jedećem polugodištu da opravdaš.

*** 

INDIJANSKO PERO  - Potraga za srećom - Epizoda VI

Indijansko pero mi se počelo pojavljivati svugdje. Pođem da gledam neki video na jutjubu - eto random scene od sekund u kojoj se pojavljuje taj cvijet. Odem u neki nasumični tržni centar na tortilju - indijansko pero evriver! Pomislim da su to sve suptilni znakovi koji mi govore da treba da napokon posadim to cvijeće u saksiju. I onda ću biti sretan.

 

 Tako da sam posadio neki bosiljak i super mu ide. Neka vrsta sa manjim listovima, fino i miriše.

***

Saundtrek ove epizode