Dolaze nam neki rođaci koje nismo vidjeli dvije godine. Kontam kako da se izvučem, nedelja je i opcije su mi sužene. Izguram nekako prvih pola sata, sva ona kul pitanja kako posao i kad će ženidbam. Fore poput kad sljedeći put dođemo ima dječica da ovuda trče. Kontam, baš super, ako se budu držali tok kriterijuma za sljedeći dolazak ima da ih ne vidimo baš dugo.
Nakon 45 minta mi sine ideja da bih mogao da kažem da idem na sat-dva da pomognem drugu sa preseljavanjem. Kažem upravo to. Vučem se po gradu. Javim se prijatelju koji stvarno treba da se seli, ali za sedam dana. Kupim nekog alkohola i odem do njega. On je kao odustao od alkoholisanja jer se prošle sedmice prebio ko stoka. Šta ću, popijem i njegov dio. Sad se već osjećam sposobnim da podnesem još koji razgovor sa rođacima. Krenem kući ali vrijeme je tako dobro - ono, kao kiša će il' neće, ni tamo ni 'vamo. Ajde na po još jednu rum kolu i malo meditiranja pored Vrbasa, to nisam radio desetljećima. Muzika sa empetri plejera i rum me rastaču. Spreman sam! Idem da budem najrazgovorljiviji rođak ikad. Dođem kući - gosti otišli.
A Gallant Gentleman
Britanski tim predvođen Robertom Falkonom Skotom započeo je svoj pohod prema Južnom polu krajem 1911. Nadali su se da će biti prvi ljudi koji su stigli na najjužniju tačku na Planeti. Tamo su stigli 12. januara 1912. samo da bi shvatili da ih je u njihovoj namjeri pretekla ekspedicija predvođena Norvežaninom Roaldom Amundsenom.
Slomljeni tim saznanjem, krenuli su nazad u bazu udaljenu preko 1000km. Ono što slijedi je putovanje puno ekstremnog vremena, povreda i promrzlina. Prvi je poginuo Edgar Evans, tako što je upao u ledeni procijep. Mećave nisu popuštale tako da im je napredovanje bivalo sve sporije i sve teže. Zalihe hrane su im se ubrzano smanjivale. Kapetan Lorens Outs, bivši britanski vojni oficir, znao je da njegova užasna gangrena izazvana promrzlinama usporava sve i da zbog njega gube dragocijeno vrijeme. Predložio je da nastave bez njega. Svi su odbili tu ideju.
U noći 16. marta 1912. Outs se ustao, okrenuo prema ostatku ekspedicije i rekao "Idem malo napolje, moglo bi potrajati" ("I am just going outside and may be some time"). I tako, bosonog, izašao u ledenu noć.
Njegova žrtva, nažalost, nije spasila ostatak ekspedicije ali njegovo djelo je ostalo upamćeno kao herojsko.
