Sve će biti dobro by the time I get to Kalinovik

Neki dan mi pade na pamet onaj fazon iz ranih dvijehiljaditih: Šta kaže Bin Laden/Mladić/Karadžić/Sadam Husein kad dođe kući? Šta? Je l’ me neko tražio?

Onda mi padne na pamet bend Prozor koji se reklamirao na fazon Najtraženiji ljudi u vašem gradu, a onda se predstavljali kao Mladić, Bin Laden, Sadam i Karadžić.

Ponešto se promijenilo iz tih ranih dvijehiljaditih. Sadama izvukli iz rupe i objesili. Bin Ladena ubili na spavanju. Mladića zatekli kod rođaka dok je hranio kokoške. Karadžić postao neki bioenergičar Dabić.

Uglavnom, jebiga, ne znam šta sam htio da kažem.

Više ni Prozora nema.

Sve će biti dobro baj d tajm aj get tu Kalinovik.

HU-HA!

Nego,dobar ovaj novembar. Bar ovo do sada što je bilo. Neko lijepo vrijeme, natprosječne temperature za ovo doba godine, nema ni onog nadrkanog vjetra koji zna da smara banjalučku regiju. Danas baš malo prošetam i prolazim kroz d Kampus i sve kao, zastajem, jebiga, ono, vidi jeste ovo super, vidi kako lišće opada a sunce se probija kroz krošnje, i lišće na zemlji i sve nekako mirno i... još lišća i to neko osvjetljenje i sijenke. Sve nešto razmišljam kako je vrijeme dobro za jesenju sjetvu i poljoprivredu i to... Kontam kako bi mi aronija podnijela ove visoke temperature nakon prvog mraza. Onda sjednem malo na klupu i  konsultujem literaturu, da vidim novosti iz oblasti interesovanja i ta sranja. 

Da zaključim - zadovoljan sam sa vremenskim prilikama.

Čim sam još zadovoljan?

Fffffff... novi Pračet nije loš. Prvi poshumni Pračet. Akrepski odred. Knjiga je iz 2003. godine, godine kad Teri nije ni slutio da će ga uskoro spucati teška boleština koja će ga 2015. odvesti da upozna Smrt, svog najomiljenijeg lika. Prvi put kad sam prije manje od petnaest a više od deset godina čaitao ono O autoru i ta prva rečenica koja se prenosila na 30+ njegovih prevedenih knjiga - Teri Pračet je rođen 1948. godine i još nije umro, dakle, prvi put kad sam pročitao tu rečenicu odmah sam pomislio šta će da stave kad umre? Mislio sam da će biti neki dobar fazon. Bar ono Teri Pračet je rođen 1948. godine i sve do 2015. nije umro. Ali, ne, samo su izbacili tu rečenicu. 

Zadovoljan sam i kako Bendži napreduje. Cijelo ljeto je bio nekako potišten i smoren a sad je živnuo i dobio bar deset novih listova. Bendži je fikus, živo biće koje pokušavam da održim... živim.

Pećina Kontemplacije/Koliba Pored Jezera Sa Pogledom Na Snijegom Prekrivene Vrhove Čak I Ljeti/Nešto Kao Ono Što Je Hese Imao Pa Mu Brzo Dopizdilo/Imaginarno Mjesto Gdje Uzgajam Aroniju  sve više biva otuđeno od strane Prirode. Ne odeš tamo tričavih dvadeset godina i odma' Priroda prisvoji a ljudi zapale. Ljudi se pravdaju ratom a Priroda svojom prirodom. Otkud sad ovo odjednom? A šta ja znam. 

Ne, ozbiljno, šta ja znam? 

Da ništa ne znam? Da mislim dakle postojim? Ne, ništa od toga. Znam samo da, sad kad pogledam ulijevo, u policu sa knjigama, vidim da ih ima poprilično. Većinu njih sam pročitao, od nekih sam odustao, za neke se nadam da će vrijeme doći kad ću ih bolje razumijeti ali, onako, kad se sve sagleda, mislim da sam rukn'o previše para na papir. To sam mogao puno pametnije da potrošim. Recimo na alkohol ili voćne jogurte. Odjeću i obuću? Aroniju? Šta ako čitanje i skupljanje knjiga nema smisla?! Možda čitanje ima ali skupljanje nema? Ne treba razbijati glavu takvim pitanjima jer si onda dva - tri koraka do pa ima li išta smisla? a onda i život nema smisla...

Eto, pokušam da napravim post da bude, ono, pozitivan i sve to. Stvari kojima sam zadovoljan, kad, ne lezi vraže, krene nesvjesno da tipka po tastaturi i puf odma' pravo na smisao! Dominantnu temu svih Reciklaža posljednjih godina. E, pa, ne može! Dosta je bilo besmislenih tekstova o... besmislu? smislu?

Ne znam kako da se izvučem iz teksta.

Da ga samo napustim?