Meditacije o Reciklaži povodom "5" rođendana

11. februara se navršava (ili ako ste iz budućnosti - se navršilo) pet godina postojanja Reciklaže u obliku bloga. U tih pet godina uspjeli smo da naguramo na preko 400.000 posjeta i to zahvaljujući tome što se, izgleda, nešto sjebalo pa gomila amerikanaca i indonežana dolazi na post "Šta je Švarceneger rekao predatoru" a onda ostavljaju neke komentare na arapskom(?!?) koje povremeno pobrišem (jer kontam da su kojekakve reklame za koješta).Tako da ako zanemarimo tih 250.000 otkud-ja-znam-zašto-su-oni-tu ljudi, Reciklaža je zabilježila dobrih 150.000 slučajnih prolaznika, ponajviše zahvaljujući Top10 listama koje smo jedno vrijeme imali.

Razmišljanja iz bečkog potkrovlja: Kad je bal nek' je nacibal

Jaunar je u Beču vrijeme balova…

Ima ih jako mnogo, čini se da svaka struka ima svoj bal, medicinari, menadžeri, pekari, lovci, ekonomisti itd. Najveći od njih i najpompezniji je bal u Operi. O tom balu vam pišem uskoro, danas hoću da pišem o politički škakljivijem.

Čak ni naslov nema poentu

Ranije od 10^-43 sekunde - supersimetrija. Sve četiri fundamentalne sile su zajedno. Svemir bi mogao biti u savršenom stadijumu ništavila ili praznog višedimenzionalnog svemira.  Onda se nešto pojebe, simetrija se narušava i mali mjehurić  nastane. Mjehurić je bio malih dimenzija. Čibica.

Je l' onaj starac vadi plastične flaše iz kante za smeće i baca ih naokolo? Jep, vadi flaše i baca ih naokolo. Zašto? Ne izgleda mi kao neko ko to radi. Sasvim je pristojno obučen, ošišan i počešljan. Znači, samo nepristojno obučeni, dugogosi, raščupani ljudi rade čudne stvari? Da li bi bilo oke da stanem i posmatram šta će se desiti? Sad gleda u mene. Nema ludila u njegovim očima, možda blaga nezainteresovanost? Potencijalni ludak gleda nezainteresovano u mene. Bolje nego da definitivno ludak gleda zainteresovano u mene. Praviću se da pišem poruku. Možda bih trebao da ga pitam u čemu je fora sa bacanjem flaša. Nastaviću da hodam. 

Pješačenje log no.2

Decembra 2013., na stranicama ovog prominentnog edukativnog bloga, osvanuo je jedan jako lijen post. U pitanju su bile slike gotovo mrtve prirode - Šehova koje je ubio žešći mraz.

Decembar 2014. je i poprilično slučajno će se istorija ponoviti. Gotovo iste slike, i potpuno ista putanja kao i prošlog godine u ova doba.

Neka stoji, ne traži jest'.

Čemu tuga, čemu bol kad postoji stiropor

Pokušao sam da mnogobrojne ljude iz zemlje i dijaspore nagovorim/ podmitim/ zamolim da napišu nešto za reciklažu, da ne zjapi tako prazna i napuš(t)ena ali moji vapaji su se odbijali kao... eho... lokacija... ono kod slijepih miševa kad oni kao vrište u mraku pa se zvučni talasi odbijaju od koječega pa oni vide, uglavnom, vraćali su se do mene pa evo mene, đeste ljudi. Ja ću biti pisac redova koji slijede, kao što već jesam pisac redova koji su im predhodili. Praktično, ja sam alfa i omega ovog teksta.

Biciklo - Ljubavna priča

ljeto, 1999.

   Pokušavam da spavam. Vjerovatno je vruće pa mi ne ide. Iz Tajfuna se čuje dobro poznati početak lords of d bordsa, stavili su je na ripit i ovo je najmanje sedmi put da je slušam. Kontam da je guano ejps naj-kul-moćan bend na svijet. Dobro, pored metalike i nirvane. Mada i priti flaj for a vajt gaj od ofspringa razvaljuje. No, nakon još 3-4 ponavljanja napokon prestaju i počinje da trešti muzika prikladnija za Tajfun. Ljudi se razvaljuju već nekim šabanom možda i d šabanom. Tu se već mogu isključiti i dok se gušim u san kontam zamisli ejpse slušati uživo. Da sam tad znao šta su šutke, vjerovatno bi' pomislio i kako bi dobro šutanje bilo uz bordse. Sutradan (vjerovatno ne sutradan al' definitivno neki od dana '99.) ćale mi kupi bajs. Fala ćale.

Duh vremena: epizoda 01

pr. br. 01

Proljeće na moje rame cvijeće

Prvi sunčani dani nakon zime me svaki put zajebu pa pomislim da će ova godina biti bolja od predhodne. Pojavi mi se entuzijazam kojem, izgleda, samo d vitamin fali da se razbukta i tako ja krenem u novu potjeru za nekim konkretnijim zaposlenjem, za radnim vremenom (okvirnim, naravno), valja se kretati, prijavljivati na kojekakva mjesta, stvari će početi da se dešavaju...

Pješačenje log no.1

U sklopu akcije "Internetu još samo fale i moje slike" postavljam ove fotografije nastale 15.12.2013. u šetnjici do Trešnjika a nešto malo i do D Spomenika.

Misleading title: Reciklaža u AmeriKi: Njujork

U zadnjem (namjerno) postu od prije 2 godine, Di Di smo ostavili u pitomom republikanskom Nju Hempširu. Danas, ona se nalazi u divljem, razuzadanom, sjebanom, veličanstvenom Njujorku. U gradu u kome je sos od paradajza više nego duplo skuplji nego u mjesta gdje je provela svoje prve useljeničke dane. Nadamo se da je ovo samo prvi u nizu tekstova koje ćemo od nje da dobijemo o, vjerovatno, najzanimljivijem gradu na Zemlji.

Predhodni Imejlovi iz amerike su - Putovanje aviJonom, Upoznavanje sa Amer'kom, Zašto su Ameri debeli, Poslovi za raju .

____________________________________________________

Njujork u početku

Napominjem da sam ovdje tek mjesec dana i da imam još toliko toga da otkrijem. 

Mnogi Njujorčani misle da je NJujork centar svijeta i mogu da vidim i zašto. Nema potrebe da idu bilo gdje, jer sve ima u Njujorku. Kao posebna planeta. A to sve košta.