Privatna statična praznina AKA 2020 review

 Prije deset godina u postu 7 stvari koje morate da znate o NG*, u uvodnom paragrafu sam napisao:

" Ko da neko broji (broji, broji...) al' još jedna godina je na izmaku (ili se već izmakla ako čitate nešto kasnije). Godina koja će biti upamćena po... Neko će je pamtiti po tome što se oženio, neko po tome što je dobio dijete a neko po tome što se oženio i dobio dijete (Čestitamo Goca!). Neko će je pamtiti po poplavama, neko po zemljotresu, neko po rudarima, neko po wikileaksu. Neko, opet, po tome što je završio fakultet, neko po tome što je dobio otkaz, neko po tome što je treću godinu zaredom 5. decembra jeo ćevape... Al' većina čovječanstva će je se sjećati po tome što je u februaru pokrenut ReciklažaBlog. "

 Već je prošlo 10 godina od kako su 33 rudara iz Čilea provela 69 (naaaajs) dana pod zemljom prije nego što su ih spasili. Neku mini reprizu toga smo imali 2018. na Tajlandu kad su oni mladi fudbaleri zaglavili u pećini.

.

2010. se zapalila i ona naftna bušotina u Meksičkom zalivu. To mi očito nije bilo na pameti kad sam pisao po čemu će se pamtiti 2010.

Poplava i zemljotres koje pominjem su mi u potpunosti isparili iz sjećanja pa sam guglao. Poplava se odnosi na veliku polavu u Srednjoj Evropi. Najgore je pogodila Poljsku ali zahvatila je i Srbiju. Hrvatska i mi smo morali čekati 2014. Bila je i velika poplava u Pakistanu ali, realno, koga briga. Zemljotres se odnosi na onaj od 12. januara koji je sravnio Haiti a izazvao je i cunami. Cunami koji mi nije izlapio iz sjećanja je onaj iz 2004. koji se desio u Indijskom okeanu i pobio debelo preko dvjesto hiljada ljudi u Indiji, Indoneziji, na Tajlandu i Šri Lanki. Prilično zajeban je bio i 2011. Tad smo naučili ime jedne japanske nuklearne elektrane.

Vikiliks je 2010. objavili Collateral Murder i gomilu mejlova svjetske političke i vojne elite. Asanž je bio u vijestima neko vrijeme a sad je u zatvoru.  Tri godine kasnije nam je Snouden saopštio da privatnost ne postoji i baš je bio faca jedno mjesec dana a sad pokušava da dobije rusko državljanstvo jer mu je dopizdilo da stalno produžava boravišnu vizu.

Posljednje ćevape sam pojeo 2012. Definitivno nije bio 5. decembar. Dobijao sam i davao otkaze popriličan broj puta u protekloj deceniji a u istom periodu sam bio i na dva vjenčanja. 

Gocin sin sad ima 10 godina, koliko ima i ovaj blog.

***

A sad nešto potpuno drugačije:  2020.  - godina u kojoj su se ljudi tukli zbog toalet papira. I  godina u kojoj je činjenica da su se ljudi tukli zbog toalet papira, tako brzo zaboravljena.

.

Počela je kao i mnoge godine prije nje - januarom. Januar 2020. je bio jedan od najdužih januara u istoriji. Trajao je 67 dana i spalio Australiju, pobio gomilu poznatih ljudi i umalo započeo III sv. rat. Kada je napokon prošao, došao je jedan od najdužih februara u posljednje 4 godine. Februar je bio sranje kao i svi februari ikad. Mart je donio novo normalno a i zemljotres u Zagrebu. April i svi mjeseci poslije njega su bili baš super. 

.

Šalim se. Bili su sranje i sve je crno i zauvijek će ostati crno i nikad neće biti bolje. A pandemija tu ništa ne pomaže.

***

K. Flay je obradila Break Stuff od Limp Bizkita. Jedna od onih stvari koje niko nije tražio a svi smo trebali. U istu kategoriju ubrajam i Linčov Weather Report.

.

Prije dvadeset godina bilo je Its just one of those days, sad Kejt isprobava sa Its just one of those years, dok moje proročke sposobnosti za 2030. predviđaju Its just one of those decades.

***

Na početku pandemije ljudi su bili u fazonu priroda se obnavlja.

*** 

Prvi put od 2015. nisam pobijedio godinu tako što sam pretrčao hiljadu kilometara. Ali zato moja odluka da ću pročitati 52 knjige, tj. jednu sedmično je... takođe propala. A ako nisam uspio ove godine, onda stvarno ne znam kad ću. Nisam ni naučio nešto korisno. Baš je, ono, 2020.

***

Ovogodišnji filmovi koji idu u kolekciju na eksterni hard disk:

.

I'm Thinking of Ending Things sam pogledao jer... Čarli Kaufman. Mora se. Nadaš se najboljem ali znaš da će te emocionalno osakatiti. Negdje u vrijeme kad se pojavio Eternal Sunshine of the Spotless Mind djevojka me šutnula i bio sam sav skrhan i onda sam gledao taj film, ono, često i vrlo nedostojanstveno patio. Veza stvorena u tim teškim trenucima traje. Tako da gledam sve što Kaufman napravi i u većini slučajeva uživam, a I'm Thinking of Ending Things je najbolji Kaufmanov film.

Film je rađen po istoimenoj knjizi koju možete da skinete ovdje. Odlično upotpunjuje doživljaj ako vam se film svidio.

.

Film Tesla sam pogledao jer... Tesla a još ga glumi Itan Hok. Znaš da će biti nekih hipsterskih sranja ali to se Hoku toleriše. Sviđa mi se što scenografija ima taj neki predstava ugođaj. Ono pjevanje na kraju je raspizdilo mnoge ali meni se sviđa.

.

The Wolf of Snow Hollow sam pogleda jer ima riječ hollow u naslovu. Sleepy Hollow verzija sa Džoni Depom, a i teve verzija, su moji comfort movies. Ovaj film je... samo ga pogledajte. Najbolje ništa o njemu da znate prije gledanja. Nakon njega pogledajte Thunder Road.

.

A sad pričajmo malo o filmu Druk. Njega mi je preporučio Lars Urlih.

Martin je sredovječni profesor istorije i skroz je smoren. Životna energija je iščilila iz njega i sad je samo ljuštura nekadašnjeg sebe koja se kreće u kolotečini života. Žena misli da je dosadan a razred da je neinspirativan predavač. Na rođendanskoj večeri radnog kolege saznaje za jednu teoriju norveškog psihijatra/filozofa (stvarno postoji, zove se Finn Skarderud) po kojoj se ljudi rađaju sa nedostatkom 0,5 promila alkohola u krvi da bi vodili ispunjeniji i srećniji život. Ubrzo njih dvojica sa još dvojicom kolega iz škole odluče da stalno pomalo budu pijani (skoro stalno) i da vide kako će se to reflektovati na njihove živote. Eksperiment počinje i život im se, naizgled, okreće nabolje.

.

Jasno je da je ovo film o odlasku četvorice prijatelja u alkoholizam. Međutim, tu je dosta humora i film se obraća gledaocima kao odraslim osobama. Nije crno-bijelo. Nije reci NE alkoholu.

Takođe ona scena sa glasanjem za predsjedničke kandidate je odlična.

 

***

Od ove godine kad za nešto želimo reći da je super napredno ne govorimo više da je ko spejs-šatl nego da je ko kru dragon. 

.

***

Jesen od Knausgora je kao da prelistavate stari album sa crno-bijelim slikama, u toploj sobi, dok napolju pada kiša. Samo što nema slika. On ih je zamijenio sa hiljadama riječi da bi opisivao jabuke, plastične kese, grom, krv, sumrak, flaše, meduze, samoću, Van Goga, konzerve, lica, bol, vrbe, klozetske šolje, oči... Da, ovo zvuči kao jedna od onih vježbi pamćenja gdje ti zadaju gomilu nepovezanih pojmova i ti treba da ih zapamtiš.

Evo jedan dio sa 118. strane iz poglavlja Bebe:

 Ali kada je dovoljno dugo bilo u svetu na svoju ruku, možda samo deset minuta, možda čitavih trideset, dete hoće da se vrati prisnosti, odraslom telu koje ga podiže i privija uz sebe. Kada u tom trenutku nasloni glavu na grudi, u gestu potpunog zadovoljstva, osjećanja koja buknu u odrasloj osobi neodoljivo su dobra. Zašto? Ne razoružava nas bespomoćnost, rekao bih, ne zadire nam to pravo u srce, već nevinost. Jer čovek zna koliko će bola svet naneti, zna koliko će složen i težak život biti, i zna da će dete razviti čitave nizove odbranbenih mehanizama, strategija izbegavanja i metoda samoodržanja, u složenoj međuigri s društvenim okruženjem koju celovit život podrazumeva, u dobru i u zlu. Ničeg takvog nema u bebi, radost koja isijava iz njenih očiju sasvim je čista, a odraslo telo na koje oslanja glavu još je njeno najbezbednije pribežište.

Opise svih tih stvari presijeca sa pismima svojoj nerođenoj (u vrijeme dok to piše) ćerci. Ona tek treba da stigne na svijet a onda i da nauči šta je jabuka, bol, vrba, samoća, konzerva, klozetska šolja.

Sve je to kul, ali pominje li on tu negdje ćaleta? Naravno! U poglavlju Samoća.

***

.

***

Evo još jedne obrade. Viagra Boys i genijalna Ejmi Tejlor su obradili Džona Prajna koji je umro u aprilu. U pozadini jednog teškog narodnjaka ide muzika koja u melodiju pretvara onu melanholiju koju dobijate u pola pet ujutru, nakon prilično dobre žurke, koja je bila prilično dobra jer ste bili prilično pijani i sad pijanost popušta, svjetla se pale, glava počinje da vas boli i shvatate da ipak ništa nema smisla. Ali radujete se spavanju, kiseloj vodi i vrućoj preslanoj supi od paradajza.

.

***

Vruća pita od jabuka prelivena sladoledom.

***

.

 ***

The Witcher nije baš najbolje ispao. Nekako je stargejtast. Bila bi jedna od boljih serija '98. Doduše nisam gledao ponovo,  samo prvi put prije godinu dana, ali sama činjenica da ga ne želim ponovo gledati je prilično indikativna.

.

Sad čekam da sjebu The Watch. Kad sam vidio šta su uradili Vajmsu prevrnuo sam se u grobu! Jebote... ali kako ovo?! Predstavili su ga tačno dijametralno suprotno od svega kakav bi on trebao da bude. Vajms bi trebao da bude Brus Vilis iz Umri muški 3. Ne nužno po izgledu nego više kao glava me razvaljuje a moram da spasim svijet. Ima li ko aspirin? A ne ovaj... methhead sa ajlajnerima?!

Zašto ne daju nekome ko voli Discworld da radi njegove ekranizacije nego uvijek završimo sa nekim... 

Ni Good Omens nije dobar.

I oke, ništa od ovog nije iz 2020. al' bilo mi je na srcu pa sam morao da ga odstranim.

***

.

 ***

Prva pjesma sa novog albuma Welfare Jazz koji izlazi 8. januara. Ujedno i najbolji spot u 2020.

.

***

Tom Grin na početku pandemije nije izlazio iz kuće sedmicama. Sad u kamperu, zajedno sa psom Čarlijem, putuje po Americi i skroz je Stajbek. Pravi muziku, snima videe dronom, često gleda izlaske sunca i biva sjetan. 

.

A negdje usput je i gostovao kod bivše žene, Dru Barimor, u njenom božemesačuvajužasnom talk šou. Međutim, ta njihova epizoda u kojoj se po privi put vide i razgvaraju nakon razvoda mi je ugrijala srce. 

Tom je odrastao i drago mi je zbog toga. Mada se vidi da ga ozbiljno drma kriza srednjih godina.

***

Ejmi Tejlor ima bend, zovu se Amyl and the Sniffers i to je moje muzičko otktiće 2020. 

.

Mullet power!

***

Nisam pronašao nijedan novi stoner/doom metal bend ove godine al' bar punk cvijeta.           

***

In the Land of Blood and Honey se bavio ratovima devedesetih i bio je jedno kravlje govno od filma i sasvim zasluženo su ga ljudi ismijavali i ne samo ljudi nego i mi ovdje na Reciklazi. Film Quo vadis, Aida? ne spada u kategoriju loših filmova o ratovima devedesetih. Film je težak za gledanje ali mislim da bi ga trebali pogledati, naročito mi četrdesetdevetprocentaši.

***

Tuday's number, by golly, tuday's number Wes is... 7.

.

***

 

Stari snimci sa kraja 19. i sa početku 20. vijeka su postali moja, onako, omanja opsesija. Postoje gomile tih videa na jutjubu. A postoje i ljudi koji ih digitalno obrađuju pa dodaju boju, normalizuju brzinu, ubace ton. 

 

Najbliže putovanju kroz vrijeme koje smo do sad izmislili. 

 

Dokumentarac iz 2018. - They Shall Not Grow Old - Prvi svjetski rat ali u boji i sa tonom - mi je prvi skrenuo pažnju na čitav taj pokret kolorizacije prošlosti.

 

.

Denis Shyriaev ima jedan od boljih kanala na tu temu. Video The Flying Train, Germany, 1902 je kao posjeta nekom kul steampunk gradu. 

 

Video iz 1918. koji govori o načinima zaštite od gripe je poprilično aktuelan i danas, a svaka scena koju snimaju na otvorenom je čisto zlato zbog ljudi koji konstantno upadaju u kadar i direktno gledaju u kameru.

 

.

 

Oči medicinske sestre koja pokazuje kako se mogu napraviti zaštitne maske su naročito tužne.

 

Zamisli samo ljude iz 3020. i kakvu će oni arhivu imati! Gledati nešto što se desilo prije hiljadu godina u 4K! Odnos prema prošlosti će sigurno biti neuporedivo drugačiji. Kod istoričara će biti takve uske specijalizacije tipa da će  dobijati doktorate iz oblasti Korištenje popularne muzike u Vine videima maj 2011 - avgust 2011. i njihov uticaj na bilo šta.

 

Ili da slušaš bend star 650 godina.

 

Obavezno ograđivanje - ako se ne uništimo, ako nas ne unište i ako ostanemo ljudi koje je briga za kako je bilo prije. I ako ostanemo ljudi.

***

Idles su izdali novi album - Ultra Mono.

 

.

 

***

Zašto u svakom jebenom filmu katastrofe glavni lik padanje asteroida, zemljotres epskih razmjera ili spuštanje vanzemaljaca koristi da izgladi bračni odnost ili da se bolje poveže sa djecom? 

Ovogodišnji katastrofalni film - Greenland - se odlučio za stari dobri asteroid koji se zaleće u Zem... nije asteroid, nego kometa... Oke, oklučio se za staru dobru kometu koja se zaleće u Zemlju a glavni lik nešto nije u najboljim odnosima sa ženom jer ju je prevario. Pa se osjeća malo ta tenzija dok bježe od aramagedona.

Isto je i sa svemirskim filmovima. Dokle će stalno isto sranje da pođe po zlu i dokle će ljudi da prolaze kroz uvijek iste hodnike. Ovogodišnji svemirski film - Underwater - čak nije ni u svemiru. Plus za malo originalnosti ali i dalje je sve to Alien. 

Ali šta dobijemo kad spojimo film katastrofe i svemirski film? Dobijemo The Midnight Sky, film koji me je natjerao da razmišljam o vlastitoj smrtnosti. Razmišljao sam o tome kako nisam više toliko mlad i da nemam još previše vremena da bih ga trošio na gledanje ovakvih filmova. Jedini razlog zašto sam ga odgledao do krajaj je taj da sam se nadao da će svi likovi da umru bolnom, nasilnom smrću. Dakle, pitanje je - Da li je gori od Ad Astra? Odgovor - Jeste! Uspjeli su napraviti veće sranje od Ad Astra.

***

 

Save Yourselves! je prilično dobar film kojeg su zasrali na kraju. Mislim, shvatam šta su htjeli da naslutiš al' ne ne ne.

 

.

Palm Springs je solidan Groundhog Day. I alternativni završetak za How I Met Your Mother.

.

***

Početak godine, a i pandemije, svijet serija je obilježio Tiger King koji nas je naučio da među nama postoje ljudi koji su skontali šifru za god mode, bar na neko vrijem.  

 

Kraj godine je obilježio The Queens Gambit zbog koga je šah postao najkul stvar ikad... na jedno osam dana.

.

Avenue 5 mi je skroz super.

 

Preko The Haunting of Bly Manor sam otkrio The Haunting of Hill House koji se pojavio prije dvije godine i koji je šesn'est puta bolji od Bly Manor. Jedna od najboljih stvari koje Stiven King nije uradio u proteklih trideset godina.

 

Nisam pogledao drugu sezonu After Life. Mislim, volim te Riki i kul si skroz ali malo si preser sa ovim.

***

  

Čovek koji je voleo pse od Leondarda Padura je odlična knjiga.  

 

***

 

Jedina dva dokumentarca koja su snimljena ove godine su David Attenborough: A Life On Our Planet koji je stvarno dobar i vrijedi ga pogledati. Lik ima devedeset godina od kojih bar sedamdeset putuje po svijetu i snima emisije o prirodi. Tako da je svojim očima vidio kako smo za to vrijeme ubili planetu.

.

Drugi je The Social Dilemma - društvene mreže su loše, mmkeeej? Ono, dobar je. Treba pogledati. Skinuo sam se sa feeeejsbuka prije dvije godine, tviter je sve što imam na telefonu ali ne koristim ga više od desetak minuta dnevno(ako vam je lakše - ne lažem samo vas nego i sebe). Još da se riješim jutjuba i moći ću bez distrakcija da sagledam svoj život i da zaključim da je sranje.

 ***

Najbolja stvar koja se desila u 2020.

.

*** 

 

.

***

 

Ko da neko broji (broji, broj) al' još jedna godina je na izmaku. Godina koja će biti upamćena po... po pandemiji definitivno. To će biti jedna trauma cjelokupnog čovječanstva i jedna od referentnih tačaka u bespuću vremena. Ali neko će je pamtiti po tome što se oženio, neko po tome što je dobio dijete a neko po tome što se udao i dobio dijete (čestitamo, Sanja!). Neko po požarima, neko po zemljotresu, sigurno je negdje bila i poplava, neko po ličnim privatnim sranjima i tragedijama, neko po... ma, pandemija. To je to.

 

.

Za sljedeću godinu želim da odem na koncert, da otputujem negdje na bar tri dana, da trčim, pročitam 52 knjige i da ne umrem od svježe mutiranog novog super virusa. Ili od bilo čega drugog, kad smo već kod toga.

 

Svima koji ste dogurali do ovih redova želim dosta najboljeg u 2021. I nešto malo samo dobrog. I gomilu solidnog. 

 

A ako ovo čitam 2030. i spremam se da kopiram ovaj dio na početak posta - čova, nadam se da nije sve baš puno sranje. 

 

Sretno nam! 

Većina slika je link za nešto pa slobodno klikćite po njima.

Trenutno tri svemirske letjelice lete prema Marsu.

 

 

 

***