Ovi oktobarski izbori su nas ipak iznenadili. U smislu da se čovjek iznenadi time kako kod nas nikako da se desi nešto što niko nije predvidio. Pa, jebote, Tramp pobjedi a davali su mu manje od deset posto šanse. Britanija izađe iz EU a i tu su šanse bile minimalne. Zvezda pobjedi Liverpul... Sve je moguće, osim da stranka čiji lider otvoreno prijeti otkazima ako se ne glasa za njega, otvoreno potkupljuje penzionere iz budžeta, sere po studentima, prijeti ocu kojem su ubili sina itd. e, ta stranka ne može da izgubi izbore.
I sad, jeste tačno da slaba izlaznost pogoduje vlasti. Jeste, opozicija je smećasta i nema se za koga glasati. Ali, čuli smo u kampanji direktne, užasne, neoprostive stvari iz usta visokih smarača SNSD-a, naročito najvišeg smarača - mister Prezidenta, i to nije bilo dovoljno da se izađe u nešto većem broju od prosjeka. Pa neka dođu neki drugi, makar trajali mjesec dana. Neka se mrda, talasa, pomjera... Ako ništa, dobro bi bilo da je opozicija tjesno pobjedila i onda se utalila sa SNSD. Da empirijski a ne samo teoretski znamo da je opozicija kravlji šit.
Bilo šta samo ne status kvo.
Jedina dobra stvar ovih izbora su preletanovići - sve ih je više i stavari se polako kristališu (ali zamisli da je pobjedila opozicija i vidiš kako Špirić i Umićević preleću/vraćaju u, recimo, SDS. Ako ni zbog čega onda bi zbog toga vrijedilo glasati za drugu stranu).
Uvodni paragraf ovog teksta je vrhunac dostojanstvenog ulizivanja naspram apologijskih hvalospjeva koje vlasti upućuju njeni dojučerašnji najžešći kritičari.
Inače, kakav je uticaj moj tekst imao na mene u pogledu glasanja? Pa, uspio sam se natjerati da glasam za one koje je opozicija zajednički isturila. One koji su imali najviše šanse da pobjede kandidate vlasti. Međutim, kad sam došao do Narodne skupštine, i kad je došlo do stani-pani, da li ćeš stvarno da glasaš za čisti SDS ili PDP, tu nisam uspio da se ubijedim nikako. Glasao sam za stranku koja je na mom biračkom mjestu osvojila 2 (i slovima: dva) glasa. I to ne iz nekih ubjeđenja nego jedan od likova iz stranke je pokrenuo akciju da se napravi trim staza u Mladenu. Koristim je svake sedmice i super je.
I toliko sam, nekako, sretan što u svom naselju imam istomišljenika.
Il' se neka baba zajebala...
Nije me puno držala depresija nakon izbora. Ni defetizam mi se nije dugo zadržao. To što ne vidiš alternativu me nimalo ne baca u očajanje.
Ono, super sam. Vrijeme je lijepo, idealno za biciklanje. Osim kad voziš u pola sedam ujutru ili u šest naveče... al' hej! sve je okej. Kupio sam nutribulet i jedem zdrave kaše. Pun sam vitamina i minerala. Nekom kanibalu bih baš podigao imunitet.
Nisam prestao ni da trčim, mada kako dan sve kraće traje ne stižem baš da trčim često.
Imam gomilu knjiga koje treba pročitati, filmova/serija koje treba pogledati, mjesta za posjetiti, koncerata za poslušati, muzike za istražiti, piva popiti... riječju - treba ojačati balon (i skontati da riječju znači nešto svesti na jednu riječ). Ako već ne odlazim u emigraciju treba se ubaciti u onu unutrašnju. Povući se i nadati se da te Sauronovo oko neće primijetiti (kad smo kod Saurona - na sajmu sam kupio najbolje izdanje Gospodara iakad objavljeno na našem jeziku. Sa sve ilustracijama Alana Lia. Čekam snijeg pa da ga počnem čitati)
Nisam gej, mada sve što sam u ovom tekstu napisao je prilično gej, al' stalno mi se u glavi vrti ona pjesma od Big Gej Ala:
Ništa, vidimo se... na protestima 21.
No comments:
Post a Comment