Nokia 3310, Metalika i Teri Pračet

Ako više iko sumnja u skori početak Trećeg svjetskog rata, onda je vijest o tome da se Nokia 3310 vraća na tržište - vijest koja će ubedačiti i tog nepopravljivog optimisu. Poznato je da je Albert rekao nešto u fazonu Ne znam čime će se voditi treći svjetski rat ali znam da će Četvrti da se vodi lukom i strijelom... i Nokiom 3310, a kao što znamo Albert je svojevremeno bio toliko pametan da su ga svi zvali Ajnštajn. Takođe se kaže i da će nuklearni holokaust da prežive samo žohari i dobro ukopani Iluminati kojima su slobodni zidari sazidali skloništa. Nakon početnog oduševljenja preživljavanjem Iluminati će morati vani u kameno doba, a onda je dobro imati velike zalihe najpopularnijeg telefona svih vremena jer valja nečim gađati tri metra preraslie radioaktivnie žohare.

***

Kad smo kod neuništivih žohara – Metalika je svirala na Gremiju  i to sa Lejdi Gagom. E sad, Metalika je moj dobar drug, najomiljeniji bend iz mladosti, ali taj nastup... brrrr... krindži as fak... Nije problem to što Hetfildov mikrofon nije radio nego Lejdi Gaga i njena…koreografija? a onda i oni neki likovi koji su kao mlatili glavom sa strana, jebiga, ne znam šta bi ti rek'o. Prije dvije godine sam zalutao na neku motorijadu kod Incela, bile su svirke i, između ostalih,  nastupao je Sopot. Što je sasvim oke, ali onda je na stejdž izašla i neka kao egzotična plesačica. Možemo reći – nikako se nije uklopila u svu tu priču (u motorijadu možda, ali ne uz svirku). Ta plesačica sa motorijade je imala gotovo iste pokrete i isti "kostim" kao što će ga Lejdi Gaga imati na Gremiju ove godine. Sve se završilo tako što su je likovi iz Sopota lijepo zamolili da ode.

 (source)

 

Inače, novi album Metalike ima najbolje pjesme koje su uradili u 21. vijeku (što ne znači puno). Siguran sam da se na njemu nalaze budući klasici benda - Spit Out the Bone je, ono, na prvu, razvaljivanje, čisti treš a onda Moth Into Flame (nju su izvodili na Gremiju i donekle mi je zgadili), i pomalo iz drugog plana Dream No More i  Am I Savage?   Ali svih 12 pjesma ima bar minut čiste genijalnosti u sebi koji se obično ispoljavaju kroz Džejmsove rifove.

***

Ovih dana se pojavio i BBC dokumentarac o Teriju Pračetu – Back in Black. Trideset hiljada ljudi je potpisalo peticiju koju su uputili Smrti sa zahtjevom da vrati Pračeta... a onda se on i vratio. Ali samo nakratko da bi ispričao svoju priču, svojim riječima... manje-više. U pedeset minuta Teri je to i uradio – počeci, inspiracija, kritičari, prijatelji, smrt - sve je tu. 

 (source)

Njegov „susret“ sa Arturom Klarkom je naročito zanimljiv.

Ukoliko se još niste zarazili Disksvjetom počnite zarazu sa Straža, Straža i Oružane snage, sa te dvije knjige me je kupio. Nevjerovatni Moris i njegovi školovani glodari je najnoviji prevod i prva knjiga iz Disksvjet serijala u zadnjih pet-šest godina koja mi je baš legla, onako, kako treba. 

Mada ženski dio Pračetove publike obično izdvaja Jednakost rituala ili Sestre po metli kao njima omiljene pa, ako ste žensko probajte te. 

Il' nemojte, briga me.

***

Snijeg, opet... i to nakon nekoliko sunčanih i gotovo toplih dana. Ovo postaje smiješno, istrajnost ove zime se mora poštovati. Niko je ne podnosi ali ona kao da ne mari za to. 

Svaka čast Zimo,  al' vrijeme je da odjebeš. 

(nešto kao i ovaj blog)

Eto, čućemo se kasnije.

Baj baj