Sve velike trilogije dolaze u 12 dijelova

Ako ovo čitate vjerovatno ste iz sredstava informisanja već saznali šta se desilo i želim da… Ups! pogrešna poruka. No, dakle, ako ovo čitate onda ste vjerovatno postali svjesni istorijskog uspjeha i prije nego što ću vam ga upravo saopštiti: da, dao sam sebi za zadatak da ću napisati dvanaest reciklaža u 2015. i to sam i uradio.

2015. me naučila da ma koliko bio lijen uvijek možeš sebi da zadaš lako izvodljive zadatke koje ćeš bez većeg napora da ispuniš i zbog toga ćeš se osjećati dobro.

***

Inače, mora da se ludo provodim jer mi godine baš brzo prolaze. Shvatiš da si star kad ti događaji koji se dešavaju jednom godišnje, poput rođendana ili prvog utorka u julu, previše često nailaze.

Ali dosta kuknjave, ovaj post će se baviti samo pozitivnim! Prošli post je pokušao da to uradi i skoro do samog kraja bio pozitivan, ovaj će otići dalje (napomena tu meni: pisati uvode nakon što se završi cjelokupan post)

***

Ove godine je izašlo nešto dobrih muzičkih albuma.

B. Dolan – Kill The Wolf (kika esove madefakersima)

Windhand - Grief's Infernal Flower (uf! djecooo)

TBF – Danas, sutra (da budem iskren ovaj njihov album nisam nešto pretjerano puno slušao ali je definitivno dobar)

***

Filmove sam slabo gledao al' ajde naka budu ova tri:

The End Of The Tour (priča o Dejvidu Fosteru Volasu koji je postigao ono za čim žudi lik koji ga intervjuiše. Ali rupčaga je i dalje tu)

What We Do In The Shadows (oke, ovaj je izašao ranije ali je širem auditorijumu predstavljen 2015)

Ex Machina (oke je film, sviđa mi se, ali vjerovatno bi ovdje trebao biti neki drugi film ali ne mogu da se sjetim koji) 

***

Pročitao sam i nekoliko knjiga koje su objavljenje 2015. ali nisu mi baš ostale u sjećanju. Možda samo Priče sa dijagnozom Marka Vidojkovića.

A knjige koje nisu objavljene 2015. a ja ih pročitao i zadržale su se u sjećanju, navedene po nikakvom posebnom redu osim kako mi padaju na pamet, su: 

• Večna čarolija početka – Alojz Prine (Heseova biografija)
• Potrošni – Nini Holmkvist (o ovoj knjizi sam pisao u nekom drugom postu)
• Tamo dole – Bil Brajson (Brajson u Australiji)
• Paralelni svetovi – Mičio Kaku (u ovoj teoriji ima dosta utjehe što je, vjerovatno, čini netačnom)
• Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici - Rodrigo Munjos Avia (tridesetosmogodišnji lik u borbi protiv misli koje se javljaju u tišini)
• Elementarne čestice – Mišel Uelbek (previše sjebano i depresivno)
• More tišine – Silven Tridel (priče. sjebane i depresivne)
• U borbi za vazduh – Džordž Orvel ("Ali nije bilo posla za trgovačke putnike - bolje reći, nije bilo posla koji donosi platu. Štaviše, ono što je bilo u ponudi bili su poslovi za rad na procenat. Prevara je počinjala na visokom nivou. Bio je to jednostavan način povećavanja vaše prodaje i oglašavanja vaše robe bez ikakvog rizika, a takav posao uvek cveta kada su vremena loša.")
• The Disaster Artist - Greg Sestero i Tom Bizel (priča o tome kako je nastao najbolji film svih vremeta The Room)

i

• Trenuci odluke - Džordž V. Buš

Da, pročitao sam Bušove memoare. Zašto? Jer ima ovakvih bisera:

"Upozorio sam vas da Šakašvili ima vrelu krv", rekao sam Putinu.
"I ja imam vrelu krv", odvratio je on.
"Ne, Vladimire", rekao sam. "Tvoja krv je hladna." 

… ajd neka to bude to, što se tiče knjiga.

***

The Witcher 3 je moja GOTY! A vjerovatno i ostatka gejmerske populacije.

***

Slava Korotki je lik koji živi u Ves Andersenovom filmu. Moja predhodna rečenica nije tačna jer Slava, ustvari, živi u Pizdićima (Khodovarikha ili tako nešto). To je negdje u Artičkom krugu, sat vremena vožnje helikopterom daleko od prve naseobine. Slava tamo radi kao meteorolog.

Taj mir u očima. Ili jebote sat vremena vožnje helikopterom sam udaljen od prvog čovjeka. Ili mislim da ne osjećam noge. jep, noge su ledenice.

Ne, ne živi u svjetioniku ali se može prošetati do jednog. Pokupiti malo drva za ogrjev, ugledati duha, možda ušetati u neku drugu realnost.

Bilo bi super snimati njegove razgovore sa kanarincem. Još bolje bi ih bilo slušati. Mada, šta mi vrijedi kad ne znam ruski.

Dragi dnevniče, vrijeme danas je bilo hladno sa povremenim sniježnim naletima - pored ove rečenice samo dodaje datume.

Odakle sam pokupio slike? Odavde.

***

U 2015. smo saznali da je ex planeta Pluton mnogo zanimljivija i ljepša nego što smo mislili. 

NASA je prije gotovo 10 godina poslala letjelicu Novi Horizonti (New Horizons) koja je prešla skoro pet milijardi kilometara i uslikala Pluton. Koji ne samo da je ljepši i zanimljiviji nego što smo mislili nego je i malo veći nego što smo mislili (20-30 km veći) i ima plavo nebo (mada ne iz istih razloga kao na Zemlji), ima i velike ledene planine, leda ima i na polu a u atmosferu ispušta azot...i ono, sav je vražiji.

Saznali smo i da na Marsu ima slane tečne vode i da ona po kanjonima i zidovim kratera teče u ljetnim mjesecima. To znači da bi i života moglo da ima na Crvenoj planeti. Saznali smo i šta je ubilo Mars - Sunce. Sunce je jedno vrijeme sa jakim, pa, solarnim vjetrovima bombardovalo ovu planetu i, jebiga, tako je ostala bez atmosfere i vode... mada, očito, ne sve vode.

Kad smo već kod Sunca, izgleda da bi 2015. mogla biti najtoplija godina od kad se vrše ta mjerenja. Što je super jer taj rekord zasad drži daleka 2014.

Al' nećemo negativnosti, idemo dalje, samo pozitivno!

***

Ovo sam probao da napravim. I, kako je ispalo? Ne slikanja vrijedno.

***

Ljeto je bilo oke. 

Na ripit.

***

Godinu sam započeo sa prelaženjem hiljada kilometara mjesečno vozeći se u autu. Završavam je sa prelaženjem stotina kilometara pješačenja mjesečno. Zadovoljan sam sa trampom (ne Donaldom, nego trampom u smilu razmjene).

***

Uspio sam da biciklom odpedalam od podnožja do vrha Sjebanog brda u Trapistima. Ne sa ove banjalučke strane, to je lako, nego sa slatinske strane! A onda, onda spuštanjeeee!

***

Sjedim ispred Merkatora (oke Konzuma) na onoj klupi. Dan je tmuran i prohladan. Ko stvoren za picu i sok od narandže koje, gle slučajnosti, imam pored sebe. Otvaram kartonsku kutiju u kojoj se nalazi vegetarijana i uzimam prvi komad. Dva metra od moje lijeve strane sipi kišica. U ušima slušalice iz kojih trešti Sejdž Frensis. Pokretna vrata se otvaraju i iz njih izlazi neki lik ne pretjerano uredno obučen sa kesom u jednoj ruci i kišobranom u drugoj. Sjeda pored mene na klupu, kišobran naslanja na zid iza klupe a kesu polaže na pod ispred sebe. Iz kese vadi dvolitru Nektara. Uzima poprilično dobar gutljaj. Ljudi koji prolaze ispred nas, onako, čudno gledaju. Dobro, vjerovatno njega nešto čudnije. Mada, i ja sam u svom kežual izdanju kad obično ličim na beskućnika. Uglavnom, osjećam neku bliskost sa tim (vjerovatno) alkosom koji mirno pije svoje pivo usred kišnog subotnjeg jutra. Nakon što je otpio, po mojoj slobodnoj procjeni, pola dvolitre uzima kesu i vraća pivo u nju, kesu kači na kišobran a kišobran stavlja na rame i zatim nastade. Nije bukvalno nestao. Ono puf! nema čovjeka. To bi bila puno zanimljivija priča. Mislio sam više da je nestao iz mog vidokruga ali, očito, ne i iz sjećanja. Mada nemam sliku ovog događaja (i bolje), mislim da je to bila lijepa slika.

***

Zašto je dobro hodati u ranim jutarnjim satima? Povremeno naletiš na stvarno dobre slike.

***

Ovo nije baš, ono,  najpozitivnija vijest svih vremena al' moram da pomenem:

28. april 1948. - 12. mart 2015.

***

Migranti, izbjeglice, terorizam, Sirija, Pariz, Rusi, Amerikanci, Turci i naravno Džej... Mislim da je najveće dostignuće ove godine što nije izbio, a šta znam, svjetski rat ili tako nešto. To smo ostavili za neku narednu godinu. Što je pozitivno i treba pomenuti.

***

"Zombiji su mrtvi ljudi koji mjesečare." (B.S. 6 godina)

"Dječak krade jaja od prirode."  (M.K. 6 godina)

***

Saznao sam značenja riječi prusik, gojzerice i šalvare.

***

Ukratko - nastojim da ignorišem negativne stvari. Često je to nemoguće ali učim se.  I sve sam bolji u pravljenju lopte od sapunice oko sebe. Ne pratim previše stanje u svijetu i budale koje predvode taj isti svijet. Pogotovo se više ne obazirem na šljam koji vodi našu državu, na ljude koji su mi znali zagorčavati čitave periode života. Ko ih jebe! Sitne duše - ko ih jebe! Sve ide u kurac? Ko ga jebe! Povremeno u životu naleti dobar moment. Nekad traje sekund nekad i duže (insert sex džouk hir), fora je prepoznati ga. Bilo to sunčan dan, bilo to drvo u magli, rečenica, pjesma, glupost koju djeca izvaljuju, pijanac koji pije pored tebe, bilo da si ti pijanac koji pije pored bilo koga... šta god. Ako život stvarno nema smisla (a nema) onda je super za posmatranje i ismijavanje, povremeno i da uskočimo i učestvujemo u svoj toj zajebanciji. A onda da se smijemo sebi. I tako sve dok ne izgubimo smisao za humor. A taj dan će doći, kaže Uelbek. Ali do tad...