Gledam Marona. s02e05.
Nestala mu je mačka i sad je traži. Upoznao je neku djevojku koja je takođe
izgubila mačku a tu je i neki Barni koji ima problema sa vranama. Sad je sa nekim
beskućnikom koji ga grli. Ispade da je taj beskućnik/džanki ukrao Barnijevu
jaknu. Sad mu neko odnese djevojkin dreser koji je bio ispred njegove kuće. Nakon
toga dolaze drugi likovi da pokupe
dreser - prijatelji njegove djevojke. A, da, bivša djevojka. Raskinuli su u
prošloj epizodi. Sad će ih odvesti kod ljudi koji su drpili dreser - neki
zajebani meksikanci sa sve košuljama i potkošuljama. Sad se svađaju sa njima.
Možda će Mark da dobije batine? Nop. Dobiće ih prijatelji njegove bivše
djevojke. Sad odlazi da vrati jaknu Barniju. Neko mu javlja da su mu pronašli
mačku. To je lik koji ga je nazvao pičkom na početku epizode. Ispade da to nije
njegova mačka, nego mačka one djevojke sa početka koja je takođe zijanila
mačku.
Sad mu se zahvaljuje jer ju je
vratio. On sere o sudbini. Sad dolazi neka djevojka. To je djevojka od djevojke
koja je izgubila mačku. Homoseksualke. Mark je sad kao sjeban. Noć je i nema
njegove mačke. Sad sere o tome na podkastu. Izgubio je mačku, izgubio je curu.
Da li da je zove? Ne mačku, curu. Opet sere o tome kako ne smije da se zatvori.
Ne smije da posatne čovjek koji ne smije da ima veze sa drugim ljudima ili
kućnim ljubimcima jer svi će oni jednog dana da mu nestanu iz života. A onda će
biti povrijeđen. Odlučuje da nikog ne zove. Neka nova mačka je pred vratima.
Pušta je u kuću.
Mogu reći da nije pretjerano teško u isto vrijeme gledati i
pisati o epizodi koju upravo gledaš. Možda se čak i više koncentrišeš na ono
što gledaš. Vjerovatno će mi ova epioda ostati u sjećanju za razliku od drugih
koje nestaju pustari ili bjelini.
Trebao sam da dreser prevedem nekako... kako bi preveo
dreser? A nije bitno.
Uglavnom, juli je tu. Čitav jun nisam imao ništa. I ovaj
juli mi izgleda da nemam ništa od inspiracije za pisanje. Doduše, tek je
početak jula ali imao sam čitav jun da smislim početak jula. Ali nisam. Obično
bih imao nešto kao početak neke rečenice ili neku ideju ili teko nešto.
Inspiracija mi je već dva mjeseca kao ono... one pustare u vesternima sa sve
onim žbunom koji prolazi kroz kadar. Onaj okrugli žbun. E, stvarno, šta je to
koji vrag? Idem guglat'.
Ispade da su to miševi koji idu kroz Madoninu
kuću. Ko bi rek'o, ha?
Znači, inspiracija mi je pustara sa sve miševima iz Madonine
kuće koji prolaze kroz kadar. Vjetar duva, nosi prašinu. Inspiracija mi je u
prašini. Možda ako se zadržim na ovom mjestu
vjetar bude oduvao svu prašinu sa inspiracije i ja ugledam nov
novcijatu... nop, ispod prašine nema ništa. Sad mi inspiracija ne liči ni na
pustaru sa miševima, prašinom i vjetrom. Sad izgledao kao neka bijela soba.
Bijela, prazna, ništa u njoj. Blješti ta bjelina. Pomalo kao ono kad zimi ima
snijega a ima i sunca pa te ono opali po očima. A kako znam da je soba kad je
sve bijelo? Da li naziru neki uglavi, neki nagibi, nešto? Da li liči na one sobe
u ludnicama u koje te zatvore i sve oko tebe je bijelo i možeš da udaraš u
zidove i baš je super. Zajebava te jedino što su ti ruke malo sputane pa ne
možeš da se razmahneš kako želiš. Dakle, je li možda takva soba? Je li možda to
ta bjelina? Je li možda inspiracija u ludačkoj košulji i pomalo je sputana? Ne.
Ova bjelina je samo bjelina. To da je soba sam nekako pretpostavio ali sad, kad
malo bolje pogledam, to je više kao bjelina praznog papira. To već ima smisla.
Dakle, kako popuniti tu prazninu? Kako blještavilo praznog
lista pretvoriti u... u šta? To je pitanje. To je ključno pitanje - u šta želiš
da pretvoriš blještavilo ničegnesa?
Možda i nema potrebe da ga pretvaram u nešto. Možda bi mi
mogao poslužiti kao osvjetljenje? A možda, možda sam dostigao konačno stanje
kojem teže svi oni monasi sa Tibeta!
Jebote, pa to je to! Ja sam dostigao
ništavilo. Ne skroz, za sad je samo moja inspiracija u tom stadiju ničegnosti a
onda, kad jedonom, u kolibi pokraj jezera na brdu... oke, sad to sa kolibom
pokraj jezera na brdu - koliba je nekako... hm... možda brvnara? Gledaj,
trebala bi biti skromna - ono, 3 sobe, velika terasa sa pogledom na jezero i
brda, pravo kupatilo sa velikom kadom a tuš posebno. Struja, voda, internet.
Hese je imao to, kaže da mu je dopizdilo za, ono, manje od godinu dana. Mada,
on je imao tu ženu i djecu a nije imao internet. Puko je i otišao sa nekim
pretečama hipika, nije ga bilo neko vrijeme pa se vratio.Prestao da pije,
postao vegetarijanac. Nije ni ta faza dugo trajala, ali odmaknuh se od teme -
kad jednom dođem sa planine iz svoje skromne brvnare koja ima i erkondiŠN sa sve spoznajama o životu,
vaseljeni i svemu ostalom, oda ću napisati tekst. Ali, opet, možda i neću jer
će to biti spoznaja. Aaa zajebavam se, malo je reć' da ću napisati tekst. Biće
pun simbolike i hiperbole i onomatopeje. Biće zakon taj moj tekst. Jedva čekam
da ga napišem.
A u međuvremenu, pročitao sam tu neku knjigu koja se zove Potrošni
i napisala ju je neka šveđanka Nini. Glavna junakinja ovog književnog djela ima
50 godina i kao sve njene vršnjakinje koje nemaju djecu ili neko pametno
zanimanje tipa - ljekar, babica ili nuklearni fizičar - završila je u toj nekoj
Jedinici.
Dakle, tu su pedesetogodišnje žene bez djece ili pametne karijere i
šezdesetogodišnji muškarci takođe bez djece i pametne karijere. Tipa, pisci i
generalno - umjetnici. Kao što reče Ćel iz biblioteke Ljudi koji čitaju knjige imaju tendenciju da postanu potrošni. U
velikoj mjeri. U Jedinici im je
super. Imaju sve što im treba i to besplatno. Čitaju, pišu, slikaju, šetaju se
zimskim baštama u kojima je stalno ljeto, gledaju filmove, druže se. Gotiva,
rekao bi neko. No, onaj dio besplatno i
nije tako istinit jer oni učestvuju u eksperimentima - na njima eksperimentišu
nove lijekove, npr. Ponekad se to ne završi dobro. Ali da je samo to, bilo bi
još i oke ali nisu džaba dobili naziv Potrošni - njihov boravak u Jedinici ne
traje nešto pretjerano dugo jer ako nekome iz spoljašnjeg svijeta, nekome od Potrebnih zafali, recimo, bubreg ili
srce, rožnjača, jetra...
Vratimo se Heseu koji nije bio zadovoljan u kolibi pored jezera
sa pogledom na planine i radnom sobom punom knjiga i koji se planira ubiti za 50 rođendan. Nije se
ubio. Nije se ni Hari Haler ubio. Hese se oženio još dva puta a Hari je ubio
Herminu i počeo se rukat narkoticima, ili tako nešto.
Poenta? Ne znam još uvijek. Bude u postu koji ću napisati nakon silaska sa planine a koji će se zvati Uvidi iz klimatizovane
kolibe.
No comments:
Post a Comment