Not another korona movie

Milan: Evo recimo ovaj koronavirus...
Dubravko: Aaaj' nemoj sad, ono...
Milan: Pa, ne, baš dugo traje a svi žele da nas uvjere da nema potrebe za panikom i da će sve biti u redu.
Dubravko: Pa i hoće sve biti u redu, bar što se korone tiče. Kao što je bilo u redu i sa ptičijim gripom, i svinjskim gripom, i krvljim gripom i h2o... 
Osvald: Kravlje ludilo, h1n1
Dubravko: Kakogod... Peri ruke i izbjegavaj da ti se Kinez iz provincije Vu Hua..Hau..il' kako god, nakašlje u facu i bićeš okej. Čak i da se zaraziš nećeš ti umrijeti nego tvoja baba, što je prirodan slijed stvari.
Milan: Ali to je fazon, uvijek nas isprepadaju sa ebolama i sarsom. I tako svake godine neka nova sve ću vas pobit' bolest koja nikad ne održi obećanje. Mi se taman naviknemo da nas ništa neće sve pobiti kad ono...
Osvald: Dječak koji je stalno vikao vuk! vuk!
Milan: E, to, to! I kad je stvarno naišao vuk nismo ga vidjeli od Kineza.
Dubravko: Oko sto hiljada zaraženih, umrlo oko tri hiljade. Uzmi bilo koju bolest prati je iz dana u dan i vrlo je moguće da ćeš imati puno goru statistiku.
Milan: Dobro, ali ima ta jedna, sad, ljudi to zovu teorija zavjere, ali ja mislim da ima dosta smisla i neki ugledni naučnici sa eminentnih internet foruma, kao i uporni tragaoci za istinom sa Balkan info, tvrde... 
Dubravko: Znači, ciglom ću te gađati ako nastaviš.
Osvald: Da imam šest mjeseci života, sve bi bilo tako jednostavno.
Milan: Od korone se umire brže-
Dubravko: Možda i imaš.
Osvald: Znaš, ono, ne bih razmišljao šta će me čekati u starosti. Ne bih razmišljao o penziji. Ne bih razmišljao ko će mi dodati tu prokletu čašu vode kad budem star.
Milan: Pa i sad ne razmišljaš o tome.
Dubravko: Ili bi samo razmišljao kako imaš još šest mjeseci života.
Osvald: Pa, da, ali... pod pretpostavkom da nemam neku sjebanu bolest, dakle zdrav sam i sve to, nego samo znam da će mi za šest mjeseci, ono, ne znam,  pasti klavir na glavu i da tu ne mogu ništa da promijenim, život bi ustvari bio super. Postao bi nekako kondenzovaniji. Usmjereniji.
Milan: Život je i ovako super, ti si sranje.
Osvald: Mama ti je sranje, majmune jedan!
Milan: Ne vrijeđaj mi nepokojnu mater!
Dubravko: Dakle, imaš šest mjeseci života, poslije toga pada klavir na tebe i šta radiš?
Osvald: Svaki dan mi je bitan, stvari koje su mi nebitne - ne radim ih, družim se samo sa ljudima u čuijem se društvu dobro osjećam. Ljudi koji treba da odjebu - kažeš im da odjebu... Sloboda!
Milan: Niko se ne osjeća dobro u tvom društvu.
Osvald: Crkni zajedljivče!
Milan: Dabogda ti klavir pao na glavu za tri mjeseca, debilčino!
Osvald: Znaš ono, hodaš gradom, i to nekim nepoznatim, otputovao si, ono, u Lisabon. Sjediš u kafeima. Piješ vino. Jedeš bagete sa sirom...
Milan: ...i puževima...
Dubravko: ...kontaš da si trebao otići u Pariz.
Osvald: Gledaš u okean, ono, sjetan si ali na fin način. Rikard Reieš ti se priviđa u uzanim ulicama. Na obzorju se naziru crni oblaci, mogla bi doći oluja večeras. Ljetna oluja, u Lisabonu! I stvarno dođe i ne previše hladan vjetar duva sa Atlantika a ti si u...
Milan: ...kurcu jer imaš još četiri i po mjeseca života a zaglavio si u Lisabonu u ljetnoj oluji.
Osvald: A onda hodaš po muzejima i kontaš koliko si...
Milan: ...imao sreće da ti je sinoćna oluja oduvala beretku u obližnji Porto.
Osvald: Kontaš kako si sretan što si dio čovječanstva, što si dio svih tih ljudi koji stvaraju tako divna djela...
Dubravko: Dio kao što je znak anarhije dio katedrale na kojoj je išaran.
Osvald: Onda si u Sijetlu i slušaš francuske šansone...
Dubravko: Al' zaaaašto?!
Osvald: ...šetaš mokrim ulicama grada, razgledaš izloge, onako, bez cilja... svratiš u suvenirnicu...
Dubravko: Kupiš figuricu Ajfelovog tornja?
Osvald: Ne... zašto? U Sijetlu sam...
Dubravko: Onako, samo kažem, nastavi...
Osvald: I tako, kupim razglednice i pošaljem ih svojim prijateljima a na svaku napišem nešto skroz zen i pametno.
Milan: Ti nemaš prijatelje!
Osvald: Mama ti nema prijatelje, stoko cinična!
Milan: Ima!
Osvald: Posebne prijatelje!
Milan: Ima! Čekaj... Šta?!
Dubravko: Ideš sam po svijetu? Ništa sa prijateljima, ništa djevojka. To ti dođe malo jadno.
Osvald: Ma ono, zvao sam ih ali kao lako je tebi, tebi će klavir pasti na glavu za šest mjeseci a mi moramo da plaćamo račune, održavamo djecu u životu... Pa, nikako da uskladimo rasporede kad i oni imaju neki odmor i ono, krenem sam, nemam vremena na bacanje.
Milan: Ja bih išao sa tobom.
Osvald: Znam. Sad sam već u Tokiju, proljeće, trešnjino cvijeće evriver. U nekom si parku, sjediš na dekici i jedeš kroasane...
Dubravko: of kors... 
Osvald: ...gledaš užurbane Japance kako trče na posao i kako traće život na rad od jutra da mraka. Želiš da im kažeš da ih sve čeka pad klavira na glavu, da uspore, da žive, da se raduju svakom no..
Dubravko: Čekaj malo, ako si u Lisabonu bio u ljetnoj oluji a sad si u Tokiju u proljeće...
Osvald: Daaaa?
Milan: Pa, trebalo bi da te je klavir već pala...čin...kirao? palačinkirao? ono, spljeskao u oblik vrlo krvave palačinke?
Osvald: Ajde nemojte mi sad odjednom logiku uključivati u sve ovo... 
Milan: Pošteno.
Osvald: Hodam Tokijom, toliko je stran, šljašteći, svraćam u kafić u sklopu hotela u kom sam odsjeo. Sjedim sam za šankom. Pijem viski za koji sam tog dana snimao reklamu. Skarlet Johanson sjeda do mene, pričamo a onda odemo na karaoke. Karaoke nisu eufemizam sa seks ili tako nešto nego stvarno idemo da pjevamo sa gomilom Japanaca koji ne razumiju srpski. I gomilom Skarlet Johanson koja ne razumije srpski al'... Sutrada odem brzim vozom u obližnje selo iznad koga ima brdo uz koje ide uredno održavana staza koja vodi do malog budističkog hrama sa gomilom mirišljavih svijeća. Klupica ispred je okrenuta prema vječnome Fudžiju koji se vidi u daljini, prekriven snijegom i...
Milan: ...obješenim ljudima, al' vjerovatno nemaš baš tako izoštren vid.
Osvald: ...i blagom izmaglicom koja se diže...
Milan: ...kad, iz čista mira, pade ti klavir na glavu! Bedak.
Osvald: Mislim stvarno, mogu li da završim i jednu rečenicu a da ne upadaš sa tim debilnim, infantilnim "dosjetkama"...
Milan: Ne znam, možeš li?
Dubravko: Ono, u suštni, da imaš šest mjeseci života, što bi te oslobodilo brige za budućnost, ti bi proživio Jedi moli voli 
Milan: Kako te nije sramota da priznaš da znaš šta je Jedi moli voli a kamoli o čemu se tu radi! Jebote, s kim se ja družim!
Osvald: Znaš šta je vaš problem? Cinizam, cinizam vas je skroz pojeo! I nije Jedi moli voli nego Izgubljeni u prevodu-
Dubravko: Ajde da privedemo ovo kraju, nećemo te prekidati - završi svojih savršenih 6 mjeseci nakon kojih bi bilo oke i da umreš.
Osvald: Proputujem svijet, probam raznu hranu, budem sjetan na gomili različitih vremenskih zona, upoznam poneke zanimljive ljude koji mi oplemene život a pomalo i ja njima, i onda se vratim kući, kupim sladoled, sjednem pored Vrbasa...
Milan: Baš u trenutku dok avion pun klavira prelijeće..
Osvald: Idem, ne mogu više...
Dubravko: U subotu na pivo?
Osvald: Može.

_______________________________

___________________________