Džim i Endi... i svi mi zajedno

Imam osjećaj da niko nije zadovoljan sa situacijom u kojoj se nalazi. Ukoliko se razgovor nastavi dalje od početnih zapažanja o vremenu, neminovno se dolazi do toga da osoba sa kojom razgovaram nije zadovoljna sa X i misli da bi bila zadovoljna sa Y. I to je normalno, zašto i biti zadovoljan? Treba stalno težiti boljem jer tako se i postaje bolji, a? Načelno to jeste tačno, ali niko se ne žali da je previše glup i da bi bio sretniji da je pametniji. Ili da premalo provodi vremena sa porodicom i da želi bolje odnose da ljudima do kojih mu je stalo. Uglavnom su to želje tipa: više para, veći stan, novi namještaj, bolji telefon, novu ženu... takve stvari. 

♫And I'm no different; I live in conflict and contradiction🎝