10 zastrašujućih i misterioznih bića

Šta to kvalifikuje nekoga da postane zastrašujuće i misteriozno biće? Crvene oči koje pomalo svjetlucaju, to je osnovni zahtjev. A sad, ako vam glava liči na konjsku ili neke druge životinje, tim bolje. Misteriozno pojavljivanje i nestajanje je poželjno. Proizvođenje zastrašujućih zvukova je veliki plus.

Dover Demon (Demon iz Dovera)

Ljudi su ovo stvorenje vidjeli u tri navrata 21. i 22. aprila 1977. i odma' ga proglasili za demona. Eto, kakvi su ti ljudi... ccc...

Teorije o tome ko je taj demon su bile razne - da li je to vanzemaljac? (jok!), da li je to neki mutant nastao kao eksperiment ukrštanja ljudi i vanzemaljaca? (ma kakav... ni blizu), a bilo je i onih koji su autoritativno tvrdili da je to stvor iz neke druge dimenzije. Najvjerovatnije iz Dimenzije X, u kojoj je zaglavio i dosta poznatiji demon (mada on ne voli da ga tako zovu) Krang poznat još i kao: "Seeekačuu, hoću da porazgovaramo!" "Šta je bilo Krang?" "Traćiš vrijeme praveći mišolovke, umesto da mi napraviš teeeelo!"

Očevici kažu da je imao neproporcionalno veliku glavu, pomalo svjetlucave narandžaste oči, duge mršave ruke i noge i neobično vitke prste što je ukazivalo na to da bi možda mogao biti muzičar. Bio je bez i jedne dlake na sebi, njegova koža je bila, onako, smeđkaste boje, a tekstura kože je nalikovala na šmirgl papir. Sve to ga ne bi kvalifikovalo za demona da je imao usta, uši i nos ali, eto, nije. Bio je visok oko metar a proizvodio je jeziv zvuk koji je bio nešto kao krik sokola u kombinaciji sa šuštanjem zmije.

Ah, da, umalo da zaboravim - Svi očevici ovog demona su bili tinejdžeri pa mnogi smatraju da je to čista zajebancija. Teorija sa kojom se istraživači paranormalnih pojava nikako ne slažu.

Jersey Devil (Đavo iz Džersija)
Kažu da ovaj đavo živi u šumetinama koje se nalaze na jugu američke države Nju Džersi i da se najvjerovatnije zbog toga i zove Đavo iz Džersija. Spominje se kroz cijeli 19 vijek a bogami, interesovanje i viđenja ovog zastrašujućeg i misterioznog stvora se nastavljaju sve do danas.

Oni koji su pričali sa ljudima koji su vidjeli ljude koji su čuli za ljude koji su razgovarali sa ljudima čija je baba vidjela Đavola iz Džersija, kažu da je to jedan sasvim običan dvonožac sa kopitama, koji ima, onako, krila kao slijepi miš a glava mu neodoljivo liči na konjsku (ne, nije Sara Džesika Parker). E sad, ta baba je rekla da je njoj njena prababa pričala dok je ova još bila djevojčica da je taj Đavo najvjerovatnije nastao kada je Majka Lids (Mother Leeds), lokalna vještica, odlučila da dozove vraga dok se porađala (poznato je da žene bolje rade više poslova odjednom od muškaraca) i to dok je porađala svoje trinaesto ( i brojem: 13.) dijete! Čim se dijete rodilo, odma', iz isti' stopa se pretvorilo u pomalo demonsko stvorenje i odlepršalo u obližnju gustu šumu u kojoj i dan danas živi.

Mnogi ga optužuju da im je masakrirao stoku, da ostavlja misteriozne otiske u blatu i snijegu i da se, brate, ako ćemo pošteno, baš čudno oglašava. Unatoč tome što je prošlo gotovo 200 godina od njegovog rođena, još zvuči ko da je tek počeo da mutira.

Flatwoods Monster (Čudovište iz Flatvuda) 

I napokon jedan zanimljiv, pomalo zastrašujući i nadasve misteriozan stvor na ovoj listi - Čudnovati stvor it Fletvuda! 

Monstrum iz Flatvuda (lijevo)

Kažu da bi on mogao da bude pomalo i vanzemaljskog porijekla jer kad su ga posljednji put vidjeli (12. septembra 1952. u blizini gradića Flatvud u Zapadnoj Virdžiniji) bio je u blizini odgromnog NLO-a koji je, tako, neobavezno, lebdio iznad njega. I samo čudovište je bilo impresivno - visok oko 3 metra, njegovo lice je sijalo crvenkastom bojom a tijelo mu je bilo potpuno zeleno! Čist primjer malog zelenog... od tri metra. Glava mu je bila u obliku srca (ne anatomski gledano) a oči su mu bile pravo buljave, ni malo slične ljudskima (možda malo slične očima Stiva Bušejmija). Ostalo je, manje više, bilo kao i kod čovjeka - dvije ruke koje su se završavale sa dugim kandžama (mada neki očevici kažu da oni nisu vidjeli nikakve ruke), dvije noge. Odjeća mu je bila crna i podsjećala je na odjeću koju nose časne sestre.


Owlman (Čovik-sova)
I evo ga - prvi neamerički monstrum na ovoj listi: Čovik-sova je iz jugozapadne Engleske, iz Kornvela.

Prvi put je opažen 17. aprila 1976. kako lebdi oko tornja lokalne crkve. Dvije godine kasnije opet je viđen i opet pored istog tornja. I tako su se izvještaji o ovom zaljubljeniku u crkvene tornjeve javljali u nepravilnim vremenskim razmacima sve do 1995. kada je posljednji put viđen.

Crkva oko koje je volio da lebdi

Zanimljivo je da Čovik-sova liči na sovu i čovjeka. Ono, veličine je čovjeka, ima glavu kao sova, umjesto ruku ima krila a naziru se i nekakve kandže. Njegovom pojavljivanju obično predhodi pojavljivanje NLO-a, životinje se pođu čudno ponašati i onda - TA-DA! evo ti Čovika-sove, lebdi oko crkve.

Treba pomenuti i to da se vode akademske rasprave među, uglavnom, neakademski obrazovanim građanima - da li Čovik-sova više liči na sovu ili orla. Ono što sam ja vidio, meni više liči na sovu al'... ne znam sad, da sam možda prvo pročitao Čovjek-orao možda bih drugačije sve to posmatrao.

Lizard Man of Scape Ore Swamp (Čovjek gušter iz močvare Skejp Or)
I dokaz da Dejvid Ajk nije budala neviđenih razmjera je Čovjek-gušter koji nastanjuje močvare Južne Karoline.

Prvi put je viđen 29. juna 1988.i čovjek koji ga je vidio nije mogao doći sebi. Kaže: "Gledam i ne mogu da vjerujem! Dva i po metra visok dvonožac, jake građe, crvenih očiju (nego!), sa po tri prsta na nogama i rukama (Sr-bi-ja!) ide prema meni! I ja šta ću, odem u žbunje pored puta a on dođe do mog auta i slupa ga ko da je iz Strit Fajtera."

Kažu da mu nije problem da se prilijepi za zgradu i hoda po zidovima, što rijetko kad radi jer slabo ima zgrada u močvari pa tako vrijeme ubija uglavnom razbijajući auta onih koji su imali tu nesreću da nalete na njega. Očevici kažu da je malo je reć' snažan.

Posljednji put (za sad) je viđen u februaru 2008.

Po nekoj mojoj teoriji, mislim da je ovaj monstrum ustvari ljubavnik Pamele Stonbruk. O kojoj više možete pročitati u postu iz januara 2011. pod nazivom -Seksualni demoni.

Bunyip (Banjip)
Banjip je mitsko biće iz Aboridžinskih predanja. Živi  u močvarama, potocima... uglavnom negdje pored vode. Niko ne zna baš tačno kako izgleda. Po jednima to je ogromna morska zvijezda koja hoda kopnom (nešto kao Patrik iz Sunđer Boba). A po nekakvim izvještajima iz novina 19. vijeka on je pomalo liči na psa, ima tamno krzno, rep kao u konja, peraja, pačiji kljun... uglavnom, nema šta nema. 

Prvi put se kao Banjup pominje u novinama 1845. gdje je opisan kao proizvod ljubavi ptice i aligatora.

Smatra se da je legenda o Banjupu nastala na osnovu neke izumrledžinovske vrste torbara, koja je živjela u vrijeme doseljavanja Aboridžana u Australiju.


Sigbin
Sigbin je filipinski monstrum koji lunja noću i pije krv ljudima preko njihove sjenke (ovo nisam izmislio, izmilio je neki Filipinac). Kažu i da hoda unatraške sa glavom pognutom između nogu. Ono, skroz je zajeban i to... u fazonu "nemoj se zajebavat sa mnom, ima da ti sjenku zaskočim". Naročito je zeznuto to što ima moć da postane nevidljiv drugim stvorenjima a naročito ljudima.

Izgleda... sad da ga ne opisujem pogledajte sliku koja govori više od 1000 riječi kojima nisam imao namjeru da ga opišem.

Naročito voli da proždire djecu. To mu je, ono, fetiš. Ali nije toliko bezdušan pa ostavlja mala dječija srca netaknuta pa od njih pravi amajlije.

Porijeklo i ove legende se može objasniti sa nekom izumrlom životinjkom iz tog kraja ili nešto slično... Kažu da je daleki rođak kengura. Neko čija pozivnica za porodično okupljanje se uvijek nekako zaturi u pošti.


Bubreg kolektor 
Evo ga i jedno zastrašujuće i misteriozno biće sa naših prostora.

U ljeto 2002. na području mjesne zajednice Česma, BL, djelovalo je misteriozno biće koje je vadilo bubrege slučajnim prolaznicima (a kakvi bi drugi mogli biti u Česmi nego slučajni). Ostaje priča da su barem 3 mlade osobe ostale bez bubrega u tom periodu, što je ukupno 6 bubrega.

Očevici kažu "Bila je to noć kao i svaka druga. Vraćao sam se sa drugom (nemojte reći prvoj. ha-ha) iz grada kada smo u žbunju pored puta čuli ženski glas koji je govorio 'Pusti me! Vrištaću!' Mi smo ubrzali korak da ne bismo slušali eventualno vrištanje a kada smo se neoprezno okrenuli, nejasno smo vidjeli obris bića osrednje visine, dugih neobrijanih nogu i, ovo nismo baš vidjeli ali sigurni smo da je imao oči koje su sijale crvenkastom bojom."

Pope Lick Monster
Ima taj neki potok koji se zove Pope Lick i sad, iznad njega ima željeznički nadvožnjak, ono, prolaze vozovi po njemu. E sad, tu negdje ima i taj monstrum koji je pola koza a pola čovjek. To čudnovato biće ima glavu prosječne koze a tijelo ne baš prosječnog čovjeka, dosta je onako, nabildano i to. Bar po ovoj slici koju vidim. Noge su mu takođe skroz ko kod koze ili kao kod đavola prikazanog u South Parku, recimo. 

Postoje mnoge legende kako je nastalo ovo biće a postoji i obližnja farma koza i usamljen čoban.

To stvorenje ima super moći koje uključuju neku vrstu hipnoze ili slatkorječivosti pomoću koje navuče svoje žrtve da se bace po voz. Drugi kažu da je to čista glupost, i da je svima jasno da se on ustvari baca sa tog željezničkog nadvožnjaka na auta i na taj način izluđuje vozače. Obe te terorije su netačne jer on ustvari napada svoje žrtve sa krljvu umazanom sjekirom.


Mile Kitić

Ovaj zastrašujući monstrum je mješavina Bekstrit bojsa koji su utripali da su rok bend a koji proizvode neartikulisane zvuke. Obično nosi cvike za sunce iza kojih svjetluca prazan crvenkast pogled.


Nemamo vremena ni za redovno kukumakanje pa ćemo samo reći: ako oš, pridruži nam se na feeejsbuk grupi.