02 October, 2015

Tako živi ljudi žive

Šta želiš da radiš sa ostatkom svog života? To je pitanje koje postavlja neka djevojka, nekim ljudima, snima njihove odgovore i sad te odgovore slušamo a ljude koji ih izgovaraju gledamo u improvizovanom kinu na otvorenom. Ljudi uglavnom govore da žele da odu iz države (država je smeće, ništa nevalja), da putuju (turistički), da uzgajaju biljke (biljke uče strpljenju), da postanu teroristi (da ti je do nečega toliko stalo da si spreman i na terorizam), da stvaraju svoje ćoše bez stresa... Onda ih pita Šta da ja radim sa ostatkom svog života? Otiđi iz zemlje/putuj/uzgajaj biljke/postani terorista/stvori svoje ćoše bez stresa/ne znam šta biti rek'o/radi ono što te čini sretnom... 

***

Hoću da se udam, da imam djecu. Da putujem po svijetu. Kupim kuću. Da idem na romantične odmore. Da po cijeli dan jedem sladoled. Da živim u inostranstvu. Postignem i održavam svoju idealnu težinu. Da pišem dobre romane. Da ostanemu vezi sa starim društvom. Želim da sadim drveće, pravim ukusne večere. Da se osjećam potpuno ispunjenom. Želim ledene kupke, da plivam s delfinima.



Da imam rođendanske žurke, one prave. Da živim do stote. Da budem u braku do smrti. Da pošaljem uzbudljivu poruku u boci i dobijem isti takav odgovor. Da prevaziđem sve svoje strahove i fobije, da ležim i po cijeli dan gledam oblake. Da imam staru kuću punu drangulija. Da istrčim cijeli maraton. Da pročitam knjigu toliko sjajnu da citate iz nje pamtim cijelog života. 



Da slikam zapanjujuće slike koje pokazuju kako se zaista osjećam. Da prekrijem zid slikama i riječima bliskim mom srcu. Da posjedujem sve sezone mojih omiljenih serija.Da izazivam pažnju do te mjere da natjeram ljude da me slušaju. Da skačem padobranom, plivam gola, letim helikopterom. Da imam dobar posao i radujem se svakom narednom danu. Želim romantičnu, jedinstvenu prošnju. Da spavam pod vedrim nebom. Da pješačim na Besegen, igram u filmu ili u predstavi u Nacionalnom teatru. Da dobijem premiju na lutriji. Da sve oko sebe učinim korisnim. I da budem voljena.

(Ošjoš i muzičku?

Predhodne želje, čestitke i pozdravi su iz Oslo, 31 avgust, film iz 2011.)


***
Ustvari ima poprilično mnogo stvari koje cijenim.
Ovo cijenim:

  • Zakucavanje
  • Bacanje
  • Sjedenje u WC-u
  • Sunce
  • Jedenje
  • Drveće
  • Prijateljstvo
  • Plaže
  • Djevojke
  • Labudove
  • Spavanje i sanjanje i buđenje
  • Da me neko mazi po leđima (rijetko)
  • Muzika (all you need is love)
  • Djecu (Berea)
  • Vodu
  • Vožnje auta
  • Vožnje bicikla

( Naivan.Super, Erlend Lu)


***
" ...Vozi bicikl po parku. Sanjari o mom, savršenom, zlaćanom tijelu. Uzimaj svoje vitamine. Pij osam čaša vode na dan. Navijaj za Metse. Gledaj mnogo filmova. Ne radi previše na poslu. Pođi sa mnom u Pariz. Pođi sa mnom u bolnicu u kojoj Rejčel treba da se porodi i drži moje unuče. Peri zube poslije svakog obroka. Ne prelazi ulicu na crveno. Zalaži se za običnog čovjeka. Drži do sebe. Sjeti se koliko si lijepa. Sjeti se koliko te volim. Popij po jedan skoč sa ledom svakoga dana. Duboko diši. Otvori oči. Uzdržavaj se od masne hrane. Spavaj snom pravednika. Sjeti se koliko te volim."

(Bruklinska revija ludosti, Pol Oster)

***
"Ja sam za dobar razgovor, vlažne večeri, intimnost, crna vina iz bokala, čitanje, umjerenu samoću, obožavanje ulica, zurenje u izloge, bazanje, sjedenje po kafeima. Ja sam za zamršenu Evropu, tananu i mnogostruku slojevitost starog svijeta, prošlost, sjever, svijet ideja. Ja sam za hotel de la Louisiane."

(Dnevnik, Siril Konoli)

***


Ali, opet, s druge strane...

***
"Mogao bih se propiti, pomislih, mogao bih da pijem često, možda svaki dan, da mi uvijek bude kao sada, da zažmurim i osjetim kako mi se alkohol razliva po tijelu."


(Kleta rijeko vremena, Per Petešun)
***









(Oslo, 31 avgust)

***
Bog je tužan. Sam Bog kaže da je tužan. Tristis est anima mea. Ali bog ne govori samo o svojoj tuzi. On kaže da je toliko zgađen životom da je dospio dotle da sanja o smrti. Kaže da mu je duša toliko tužna da želi da više uopšte ne postoji. Tada Bog ponavlja: Tužna je moja duša zato što sam sad dospio dotle da želim smrt.

(Tajnovite solidarnosti, Paskal Kinjar)

***
"Moje najbolje sjećanje o pecanju je sjećanje na ribu koju nikada nisam uhvatio. Pretpostavljam da je to uobičajno u dovoljnoj mjeri."

(U borbi za dah, Džordž Orvel)


***
Međutim, jedno je sigurno:


---


No comments:

Post a Comment