05 April, 2015

Ima li smisla i zašto ne?

Ovaj tekst će se baviti ispraznošću života i načinima na koje se ta ispraznost popunjava stvarima koje je produbljuju. Riječ je, dakle, o jednom teološkom tekstu koji naginje ka filozofiji i tako nagnut ne otkriva ništa što već ne znamo. Čisto, varijacija na već milion sedam stotina dvaseset i šest sličnih tekstova.

Prije, recimo, mjesec dana sam gledao film Hector and the Search for Happiness. Hektor je psihijatar kome ide dobro u životu al', ono, fali mu neki fazon, pa tako odlučuje da proputuje svijetom i vidi šta to ljude čini sretnim. Da ne prepričavam film,  samo da kažem da je tipično holivudsko sranje čije smo varijacije na temu gledali već milion sedam stotina dvaseset i šest puta i naravno da je nakon sve te zajebancije sa putOm oko svijeta shvatio da mu je sreća bila tu pred nosom - njegova djevojka, i da se trebaju vjenčati i imati djecu i tome slično. E, da, spojler.


 Uglavnom film mi se svidio, ne toliko zbog poente i sadržaja filma nego načina na koji je sniman i osvjetljenje... kamera... Dobro, film mi se svidio jer sam bio emocijalno nestabilan i onda kad gledam bljuzge od filmova postanem čudno optimističan i sklon self help bulšetima u koji možda spada i ovaj film. Zato je dobro da pišem ovaj tekst sa jednom istorijskom distancom od već pomenutog događaja.